Hrabar govor Angele Merkel

Kao kod svih velikih političkih govora odlučujuće je izabrati pravi trenutak. Važan je spoj trenutka i pažnje, publike, odabranih riječi i podesnog tona. Na Konferenciji za sigurnost u Minhenu, Angela Merkel je uhvatila baš takav trenutak. Svatko tko naknadno pročita njen govor, teško će otkriti zašto je dobila takav gromoglasan i dugotrajan pljesak, standing ovations, koji je inače svojstven samo velikim umjetnicima.

Kancelarka je govorila spontano, bez pripremljenog manuskripta - što inače rijetko radi. Govorila je kao da nema nikakvih stega, slobodno. Govorila je o svjetskom poretku koji je u akutnoj opasnosti od tihog i prikradajućeg raspada i koji je izložen bezobzirnom razaranju. O svjetskom poretku koji u ovom obliku uskoro možda neće postojati. Hrabrim švenkom Angela Merkel je obišla svijet, preko Rusije je otišla do Kine, svratila u SAD, i više puta sletjela u Njemačku i Europu. Nijednu važnu oblast nije preskočila - ni trgovinu, ni sigurnost, ni okoliš.

Jasne poruke, prijateljima i neprijateljima

Ništa od onoga što je Merkel rekla nije bilo novo, sve je bilo na isti način ili slično rečeno ili napisano ranije. No njena ranija pozivanja na multilateralizam djelovala su kao i sama riječ - glomazno i nepristupačno.

Ali ovaj put ona je imala taj neobični polet, tu otvorenost kojom je nazvala stvari njihovim pravim imenom. Kancelarkine riječi su za njenu publiku bile pravo olakšanje, tim prije što su bile dijametralno suprotne u odnosu na govor američkog potpredsjednika Mikea Pencea. Merkel je duhovito izrekla samokritiku u pogledu nedostataka njemačke vanjske politike. Pence je, s druge strane, kruto demonstrirao što u praksi znači deviza "America First". Merkel je strastveno vrbovala za svoje pozicije, dok je Pence, u pojedinim dijelovima govora, slao poruke u političko-komandnom tonu.

Suprotnosti između ova dva govora jasno pokazuju koliko je loše stanje transatlantskih odnosa. No dok je Merkel izazvala u Minhenu buru oduševljenja, a na Twitteru globalni val odobravanja, njemačka provincija gunđa. Lokalni demokršćanski moćnici iz istočne Njemačke počeli su sa malograđanskom raspravom o tome, žele li svoju kancelarku svjetskog kalibra pustiti da se pojavi u njihovoj pokrajinskoj izbornoj kampanji. Ugled Angele Merkel na području istočno od Elbe je do te mjere loš, da se strahuje kako bi njeni nastupi mogli smanjiti izborne izglede CDU-a.

Nasljednica se priprema

Kritizirana i grđena kod kuće - slavljena na međunarodnom planu. Merkel dijeli ovu sudbinu s mnogim poslijeratnim kancelarima: dobitak ugleda i poštovanja na međunarodnom planu ide često ruku pod ruku sa padom autoriteta unutar zemlje. To je poput sistema spojenih posuda. Bilo da je u pitanju Konrad Adenauer, Willy Brandt, Helmut Schmidt ili Helmut Kohl - svi su potiho izgubili podršku u svojim redovima, neke su čak vlastiti ljudi prisilili da odu, dok je na svjetskoj političkoj sceni njihova reputacija rasla.

Angela Merkel je predsjedavanje strankom predala svojoj omiljenoj kandidatkinji Annegret Kramp-Karrenbauer. Nova šefica CDU-a iskoristila je konferenciju o sigurnosti u Minhenu kako bi se predstavila nosiocima odlučivanja na vanjskopolitičkoj sceni. Doručak ovdje, diskretan ručak tamo. Networking. Tome treba pridodati i prvi opširan intervju Annegret Kramp-Karrenbauer o isključivo vanjskopolitičkim pitanjima. Nasljednica se zagrijava, ne samo na poziciji predsjednice stranke.

Tko će sakupiti krhotine svjetskog poretka, tko će ponovo sastaviti svjetsku slagalicu? Odgovor Angele Merkel u Minhenu je bio jasan: svi smo pozvani i svi moramo zavrnuti rukave! Pri tome je ona međutim nešto i prešutjela: da nje, naime, uskoro na toj svjetskoj političkoj sceni neće biti. Ali Angela Merkel je na Minhenskoj konferenciji ostavila svoj vanjskopolitički testament.