Hoće li žrtve crkvenog nasilja dobiti 25 milijardi eura?

Hans-Siegfried Wiegend godinama već pati. Nerado se sjeća svog djetinjstva koje je tijekom pedesetih godina proveo u domu za nezbrinutu djecu. O domu ispunjenom roditeljskom toplinom mogao je samo sanjati. Umjesto ljubavi i roditeljske pažnje, djetinjstvo pamti po batinama i prisilnom radu. ”Mnogi vršnjaci, koji su sa mnom živjeli u domu, danas su bolesni i siromašni, upravo zbog boravka i iskustva u domu. Potpuno je razumljivo kada kažu da više ne žele slušati riječi utjehe, oni žele nešto konkretno.”

Umjesto u školi, radili u močvarama

Živi primjer su i djeca iz domova Heimstatt i Freistatt, u blizini Hannovera, koji su prisilno radili u močvarama. Umjesto u školskim klupama, vrijeme su provodili vadeći trsku i po suncu i po kiši. Vremena za obrazovanje nije bilo. Svakodnevno nasilje, a nerijetko i seksualno zlostavljanje, ostavili su duboke ožiljke. O svom tamnom poglavlju, Crkva je tek nedavno progovorila. Manfred Schwetje, direktor Pokrajinske evangelističke crkve u Hannoveru kaže: ”Sigurno je bilo nasilja i svaki pojedinačni slučaj nasilja koji se dogodio, bio je suvišan. Ispred Crkve, ali i ispred svih njenih ustanova, kažem da je užasno ako su ljudi morali iskusiti takvu vrstu nasilja. Ne želim, doduše, komentirati cijeli tadašnji sustav.”

Ništa od odštete, slučaj je zastario?

Oko pola milijuna žrtava crkvenog nasilja u domovima mora ispaštati i u današnjem sustavu. Bore se za odštetu, ali izgleda gotovo da i nemaju. Nedostaje im pravna osnova za tužbu. Slučaj je zastario, a prisilni rad ne mogu dokazati. Jedinu nadu daje im peticija za tužbu koju su uputili na adresu njemačkog Parlamenta. Marlene Rupprecht, predsjednica Odbora za peticije u donjem domu Parlamenta objašnjava: ”Po pravilu smo već nakon 14 dana trebali odbiti njihovu peticiju jer nema zakonsku osnovu. Ali nismo! Postoji politička volja. Već tri godine saslušavamo žrtve, surađujemo sa stručnjacima. To je vrlo teško, želimo ljudima pokazati razumijevanje, ozbiljno smo shvatili njihovu situaciju i tražimo rješenje.”

Pravno rješenje traže vrhunski odvjetnici

Rješenje traže i sudionici grupe takozvanog Okruglog stola, koju čine predstavnici žrtava, države, pokrajina, općina, socijalnih i crkvenih udruženja. Grupi su se priključila i dva vrhunska odvjetnika, a jedan od njih je Michael Witti, koji je zastupao nekadašnje prisilne radnike u koncentracijskim logorima. Bezbrižno djetinjstvo više im nitko ne može vratiti, ali hoće li žrtvama nasilja u domovima biti vraćeno bar pravo na pristojnu starost? Odluku o pravu na tužbu za novčanu nadoknadu u iznosu od 25 milijardi eura danas donosi sud!

Autor: Selma Filipović

Odg. urednik: Goran Prokopec