Hoće li se Njemačka "zabarikadirati"?

Izbjeglička kriza je s jedne strane "šefovska stvar". No s druge strane Angela Merkel ne želi ni čuti za zakon o doseljavanju. Socijaldemokratska stranka Njemačke (SPD) sada vrši pritisak. Ta stranka, zajedno sa Zelenima i Ljevicom, traži brzo rješenje.

Thomas Groß iz Instituta za istraživanje migracija Sveučilišta Osnabrück smatra da je taj zakon nužan iz više razloga: "S jedne strane, potrebne su zakonske regulative, kako bi se olakšalo uključivanje tih ljudi na njemačko tržište rada." A osim toga, kaže ovaj stručnjak u razgovoru za DW, zakon o doseljavanju bi mogao pomoći u sprečavanju nekontroliranog dolaska izbjeglica u Njemačku.

No u sestrinskim strankama Kršćansko-demokratskoj uniji (CDU) i Kršćansko-socijalnoj uniji (CSU) još uvijek ima otpora prema tom zakonu. Angela Merkel je tek nedavno izjavila da za nju trenutačno postoje "hitniji" problemi. Thomas Groß u tom oklijevanju vidi nastavak jedne tradicije: "U Njemačkoj se već 40 godina vodi politika izolacije." On kaže da se prije svega želi spriječiti doseljavanje iz država koje nisu članice EU-a.

Gospodarstvo želi izbjeglice

No čini se da je barem jedna stvar jasna: rješenje se mora pronaći. Savezno Ministarstvo unutarnjih poslova očekuje rekordan broj zahtjeva za azilom. Procjenjuje se da će ih u ovoj godini biti oko 800.000. A ta brojka bi mogla biti i veća. Samo u kolovozu registrirano je 106.000 tražitelja azila.

Ali njemačko gospodarstvo u tome vidi ogromni potencijal. Početkom rujna je Savezna agencija za rad predočila nove brojke: u kolovozu je bilo 106.000 nezaposlenih manje nego u istom razdoblju prošle godine, odnosno najmanje nezaposlenih od 1991. godine do danas. Šef te Agencije Frank Jürgen Weise je komentirao: "Smatramo da se u jednoj situaciji, u kojoj imamo privilegij tako dobrog razvoja, može prevladati rezerviranost prema izbjeglicama."

No postupak za zapošljavanje tih ljudi je dugotrajan. Savezna agencija za rad u prvih 15 mjeseci, tijekom kojih jedna osoba koja još nije dobila izbjeglički status traži posao, bi morala preispitati ne postoji li za određeno radno mjesto odgovarajući kandidat iz Njemačke ili neke članice EU-a. To je birokratska zapreka za sve one koji žele raditi u Njemačkoj. I Thomas Groß u birokraciji vidi jedan od najvećih problema: "Prije svega moraju biti olakšani uvjeti za doseljavanje." Za njega prepreku posebno predstavljaju testiranja znanja njemačkog jezika prije dolaska u Njemačku.

Politički odgovori ili brzopleta rješenja?

Iz političkih krugova stalno dolaze novi prijedlozi i zahtjevi. Tako SPD želi uvesti tzv. kontingente. U tom bi se slučaju unaprijed određivao broj izbjeglica koje smiju doći. CDU i CSU zahtijevaju pak promjenu Ustava radi proglašavanja "sigurnih zemalja podrijetla". Da bi se pojedine zemlje moglo automatski proglasiti sigurnima, mora biti promijenjen članak 16a Ustava. U njemu se govori o proglašavanju određenih zemalja sigurnima donošenjem odgovarajućeg zakona, no svaki tražitelj azila ima pravo dokazivati da je ipak politički progonjen u toj zemlji. Prema prijedlogu stranaka Unije, države čijim se državljanima u 99 posto slučajeva odbija zahtjev za azilom trebale bi ubuduće automatski biti proglašene sigurnima i dokazivanje u pojedinom slučaju više ne bi bilo moguće. Time bi se omogućilo brzo protjerivanje takvih tražitelja azila.

Također se traže i promjene Ustava koje bi omogućile drugačiju podjelu nadležnosti između savezne razine i pokrajina. To bi saveznim organima omogućilo ubrzanje prihvata, smještaja i zbrinjavanja tražitelja azila.

Ovaj prvi prijedlog reforme Ustava vjerojatno neće doći na dnevni red. Naime, Ustav je u tom dijelu već mijenjan 1992. godine za vrijeme ratova na području bivše Jugoslavije. No tada je Savezni ustavni sud presudio da se ne smije automatski isključiti mogućnost ispitivanja mogućeg političkog progona u pojedinačnom slučaju. A da ne spominjemo da je prijedlog o automatskom određivanju "sigurnih zemlja podrijetla" bez prava na dokazivanje protivno europskom pravu i Ženevskoj konvenciji o izbjeglicama.