Hoće li ovoga puta odlučiti mladi Britanci?

Još od rujna za Eda Shaklea nema mirovanja: svaki trenutak provodi u borbi za svaki birački glas. Ovaj 24-godišnjak je posebno aktivan na sveučilištima i u školama gdje organizira susrete političkih kandidata svih stranaka i mladih Britanaca. Jer ih želi uvjeriti da se njihovim glasačkim listićem doista mogu promijeniti stvari i da to odlučuje njihovu sudbinu. No najprije se trebaju upisati u popis birača.

"Ovi izbori odlučuju o našoj budućnosti, zato i je tako važno da što više ljudi izađe na birališta", strastveno nam objašnjava Shackle. On djeluje u organizaciji Vote For Our Future, prvoj nadstranačkoj kampanji kojoj je cilj navesti što više mladih ljudi da se upišu na biračke liste.

Neka budući naraštaj odluči o budućnosti

Sam Shackle je konzervativac i bira torijevce. U normalnim okolnostima. Jer i on je protiv Brexita, prije svega protiv lošeg sporazuma s Europskom unijom. Zato i jest razočaran strankom koju bi inače birao. Ali o tome ne želi i ne može govoriti jer je sada angažiran u vanstranačkoj organizaciji.

Radije govori o tome što doista muči mlade Britance: o klimatskim promjenama ili pravima žena i etničkih manjina. "To su teme koje su važne mnogim mladim ljudima. Inače politički kandidati o tome ne govore mnogo. Ali na našim manifestacijama ih o tome potanko ispitujemo, a to onda naravno i njima otvara oči za gledišta budućeg naraštaja."

Kao i među svim ostalima na Otoku, tako se i među mladima naveliko raspravlja o Brexitu. I baš zato mnogi mladi ove izbore smatraju povijesnom prilikom. Jer na neki način, Britanci će opet odlučivati o odlasku Velike Britanije iz Europske unije.

Više od tri godine su prošle od tijesnog ishoda referenduma. Tri godine u kojima Brexit nije silazio s naslovnica. "Za mnoge su ovi izbori prvi izbori nakon referenduma gdje sad mogu dati svoje mišljenje. O Brexitu su već čuli baš sve. Sad mogu sami odlučiti", sažima Shackle.

Što mlađi, to "crveniji"

Provalija koju je Brexit otvorio u britanskom društvu se vidi i u demografiji. Golema većina od 73% mladih između 18 i 24 godina su 2016. glasovali protiv, a 60% birača starijih od 65 godina je glasovalo za Brexit. I u Velikoj Britaniji vrijedi načelo: što mlađi, to ljeviji. Za mnoge mlade zato na ovim izborima dolaze u pitanje samolaburisti, liberali ili zeleni.

Laburisti se zalažu za novi referendum o Brexitu, a obećavaju i ukidanje školarina za sveučilišta. Liberali bi odmah prekinuli postupak odlaska i smatraju da je Velikoj Britaniji mjesto u EU. Zeleni su također suzdržani prema Brexitu, makar je njima najvažnija zaštita klime.

Prema najnovijim istraživanjima YouGova, među Britancima mlađima od 24 godine njih 38% bi glasovalo za laburiste, 18% za liberale i oko 15% za zelene. Za torijevce Borisa Johnsona to nisu dobre vijesti: samo 16% mladih bi izabralo njihovog predstavnika. Jer ta stranka je u tom naraštaju na glasu kao stranka "za starce", bijelce i malograđane. A tu je i ustrajanje torijevca na provedbi Brexita odmah i pod svaku cijenu.

Oprezno s prognozama!

Ali i među mladima ima uvjerenih konzervativaca. Ronnie Reid je navršio 24 godine i već je tri puta glasovao za torijevce: 2015., 2017. i na izborima za Europski parlament. Opet će za njih glasovati i ovoga puta: "Jasno, Boris Johnson nije nikakav svetac. Ali on ima osobnost kojom može oduševiti ljude. Trebamo konačno jasno stanje kod Brexita. I za to će se on pobrinuti."

Reid sebe smatra liberalnim: nema ništa protiv istospolnih brakova ili na primjer protiv pobačaja. Ali on je za jasnu i strogu financijsku politiku i tu je istog mišljenja kao ono koje zastupa Johnson. Ali veliko je pitanje, mogu li se uopće prema ovim postotcima predvidjeti ishodi britanskih izbora.

Jer u Velikoj Britaniji na izborima već odavno vlada načelo "pobjednik nosi sve": i sićušna prednost kandidatu jedne stranke u izbornom okrugu će značiti da će on postati zastupnik. Tako se nipošto ne može isključiti i uspjeh konzervativaca, obzirom na sve druge stranke. A to već tradicionalno u izbornom okrugu Reida u Vauxhallu znači da u pravilu pobjeđuju laburisti. Tako je to i u mnogim drugim izbornim okruzima gdje ima mnogo studenata i mladih.

Dobar primjer su okruzi u Manchesteru ili Nottinghamu gdje i za Veliku Britaniju ima nadprosječno mnogo studenata. Tako je ispalo da u nekim okruzima nije pobijedio neki konzervativac još od osamdesetih godina prošlog stoljeća. I Johnsonu je jasno kako bi mu studenti mogli pokvariti računicu pa zato i jest izbore raspisao za 12. prosinac: na mnogim sveučilištima je nastava prekinuta za božićne praznike i velik broj studenata je otputovao kući. A to znači i da neće glasovati u svom sveučilišnom izbornom okrugu.

Danas bi referendum izgledao drugačije...

Femi Oluwole je jedan od onih koji će glasovati pod svaku cijenu. Ovaj pravnik je privremeno prekinuo karijeru kako bi se potpuno posvetio inicijativi za provedbu novog referenduma. Tako obilazi ulice Londona, dijeli letke i razgovara s građanima. Još više utjecaja ima na društvenim mrežama gdje ima preko 200.000 sljedbenika.

"Ono što su ljudi odlučili 2016. ionako neće dobiti. Danas imamo još manje nadzora nad našom zemljom. Nismo postali bogatiji, nego siromašniji. Trebalo je sve ići brzo, ali sad se ne nadzire kraj priče. Mi trebamo novi referendum", sažima Oluwole.

Njegov angažman ne nailazi samo na simpatije: već je zbog svojih uvjerenja dobio i batina u kafićima, slušao je rasističke tirade i primao prijetnje na društvenim mrežama. Ali on ne popušta: ovo treba biti odluka mladih. Ako će na ove izbore izaći u većem broju nego ikad do sad, onda će biti novog referenduma.

Jer ma koliko bio tijesan ishod referenduma prije tri godine, u međuvremenu se čitavo biračko tijelo Velike Britanije znatno promijenilo. U ovo doba, od kako su objavljeni novi izbori, prijavilo se 3,8 milijuna novih birača. A gotovo tri četvrtine njih su razmjerno mladi, dakle mlađi od 35 godina. Ed Shackle to smatra i uspjehom kampanje Vote For Our Future i vjeruje kako će to biti odlučujuće: "Mnogi od njih smatraju ove izbore povijesnima i žele to posvjedočiti svojim glasom."

Dakle 2,6 milijuna novih mladih birača: to je gotovo dvostruko više nego što je 2016. bila razlika među onima koji jesu bili za Brexit (17,4 milijuna glasova) prema onima koji su bili protiv (16,1 milijun) - a već i onda mnogi Britanci koji su vjerovali u ostanak u EU-u uopće nisu izašli na referendum.

No kod načina biranja britanskog parlamenta i kod više stranaka ne pomaže jednostavna računica. Ali je vjerojatno da će opet biti tijesno.