Horor u crkvenom zboru

Alexander Probst se 1968. upisao u treći razred škole glasovitog dječačkog zbora Regensburger Domspatzen (Vrapčići katedrale iz Regensburga), nakon dvije godine se ispisao iz te škole i upisao glazbenu gimnaziju. U internatu zbora svakodnevno je doživljavao poniženja, batine i zlostavljanja.

U gimnaziji je ušao u „tajnu grupu" jednog odgajatelja koji je zajedno sa svojim štićenicima isprva pio pivo, pušio i gledao pornografske filmove. Ubrzo nakon toga on svoje štićenike počinje posjećivati i noću u internatskoj spavaonici i zavlači se dječacima u krevet. I tada jedanaestogodišnji Alexandar Probst bio je preko stotinu puta žrtva tih posjeta. Kada je na kraju školske godine ocu ispričao što mu se dogodilo, odmah je povučen s ove škole. Tek 2010. Probst se odlučio izići u javnost s istinom. Od tada se on zajedno s ostalim žrtvama bori za pravdu. U utorak (18.07.) je objavljeno izvješće posebnog istražnog povjerenstva koje je došlo do broja od 547 slučajeva zlostavljanja. Od toga je 500 dječaka pretrpjelo fizičko nasilje, a zabilježeno je i seksualno zlostavljanje u 67 slučajeva. U izvješću se kritizira i ponašanje biskupije u Regensburgu koja je godinama okretala glavu od ovih slučajeva. U to vrijeme je u ovoj biskupiji je bio aktivan i brat bivšeg pape Benedikta XVI Georg Ratzinger.

DW: Gospodine Probst, o zlostavljanjima u poznatom zboru se znalo i prije Vašeg izlaska u javnost 2010. Zašto je to ipak bio toliki skandal?

Alexander Probst: Zato jer se više ništa nije moglo skrivati. Za crkvu više nije bilo povratka, sve je stajalo crno na bijelom.

Tada ste se morali boriti s kampanjama koje je protiv vas pokretala rimokatolička crkva. Biskup Gerhard Müller vas je optužio da želite denuncirati crkvu. Kako ste doživljavali te napade?

Tada je u meni od bijesa zaista kuhalo i smatrao sam sramotnim način na koji se patnja žrtava instrumentalizira zbog vlastite narcisoidnosti. Ovaj biskup je direktno štitio počinitelje. Još je gore bilo kada je poslije isti biskup napredovao u službi i postao voditeljem Kongregacije za nauk vjere. To je bilo tragikomično.

To se dogodilo pod papom Benediktom XVI. koji je Müllera postavio na mjesto osobe koja je između ostalog bila odgovorna za rasvjetljavanje slučajeva zlostavljanja. Aktualni papa nije produžio djelovanje Müllera na toj poziciji. Je li to za vas neka vrsta kasne zadovoljštine?

Bilo je potpuno jasno da se to moralo dogoditi. To je posljedica njegovog nečuvenog ponašanja i propusta.

Vi govorite o blokiranju od strane katoličke crkve. Što se sve promijenilo u posljednjih sedam godina?

Dolaskom novog biskupa u Regensburg, Rudolfa Voderholzera, došlo je do promjene odnosa prema žrtvama koje su se dosad borile same. Od 2015 biskupija u punoj mjeri surađuje s nama.

Jednom ste rekli da Vam osobna isprika više nije toliko važna. Zašto?

Dugo vremena je moja želja bila da se počinitelj osobno ispriča. No otkako sam mnogo toga saznao o njemu, da je sve do devedesetih seksualno zlostavljao djecu, shvatio sam da isprika zapravo više nije moguća. Osim toga se biskup Vederholzer ispričao i to mi je mnogo značilo.

Razgovor vodila Uta Steinwehr