Homoseksualcima u EU-u još uvijek nije bajno

Zapaljene barikade, suzavac, vodeni topovi – tisuće radikalnih protivnika sklapanja brakova homoseksualnih parova, u proljeće ove godine su na francuskim ulicama s policijom vodili prave bitke. Njihovi prosvjedi su zapravo pokazali samo jedno: tema zakonskog prava sklapanja braka među homoseksualnim parovima još uvijek je očigledno itekako sporna. „Time će nestati vrijednosti društva i biti uništena klasična slika obitelji“, najčešći je argument protivnika koji zastupaju konzervativna stajališta. „Narodu je potrebna žrtvena janjad budući da se osjeća izgubljenim, ljutim i frustriranim“, uzvraća Evelyne Paradis, suradnica skupine ILGA (International Lesbian, Gay, Bisexual, Trans and Intersex) u Bruxellesu. 

Već je odavno poznata činjenica da klasične vrijednosti i institucije kao što su brak i klasična obitelj, u određenim vremenima dobivaju na vrijednosti i značaju. „Promjene u Europi se događaju jako brzo. Tijekom proteklih deset godina nismo samo uveli zakone protiv diskriminacije već i pravo na usvajanje djece i na brak. To su drastične promjene, no mentalitet ljudi, odnosno, njihova spremnost na promjene očigledno nije išla u korak sa zakonskim promjenama ili barem ne istom brzinom“, kaže Paradis. Upravo iz tog razloga tema istospolnih veza u mnogim dijelovima Europe još uvijek nailazi na otpor.

Hrvatska na sredini EU ljestvice tolerancije

Rainbow Europe Country indeks od spomenute grupe ILGA, pokazuje do koje mjere se uopće razvila zakonska jednakost homoseksualaca u pojedinim zemljama Europe. Na samom vrhu ljestvice se nalaze Velika Britanija, Belgija i Švedska, zatim slijede Danska, Njemačka i – Hrvatska. Na samom dnu stoji Rusija.

Agencija EU-a za poštivanje osnovnih prava (FRA) obavila je pak istraživanje o tomu do koje mjere se homoseksualci u svojim zemljama osjećaju sigurnima. I ovdje se na vrhu popisa nalaze Velika Britanija, Belgija i Švedska. Ova studija je istodobno pokazala da se oko 46 posto homoseksualaca i lezbijski zbog svog seksualnog opredijeljenja u zemlji u kojoj živi osjeća diskriminirano.

U 11 zemalja EU-a, istospolni brakovi još uvijek nisu dozvoljeni. Tek u sedam zemalja, između ostalih u Danskoj, Nizozemskoj i odnedavno u Francuskoj oni smiju sklopiti brak. Devet zemalja EU-a, među njima i Njemačka, uvele su mogućnost kojom istospolne zajednice imaju gotovo ista prava kao i one klasične, ozakonjene brakom. Drugim riječima, među zemljama članicama EU-a postoje velike razlike po pitanju plaćanja poreza, nasljedstva ili plaćanja alimentacije kod istospolnih zajednica.

„Zakoni ne jamče automatski i prihvaćanje u društvu“

Jedno od osnovnih prava EU-a je sloboda izbora mjesta stanovanja za zemlje članice. No, za homoseksualce i lezbijke selidba u neku drugu zemlju često može značiti i nova, velika ograničenja. Po ovom pitanju, Europa očigledno dolazi do svojih granica. Evelyne Paradis stoga kritizira ovu nejednakost. Kako kaže, ukoliko se jedan homoseksualni bračni par iz Nizozemske (gdje uživa ista prava kao i svaki drugi par) odluči preseliti u Rumunjsku, ovdje njihov brak ne bi bio priznat. „Riječ je očigledno o diskriminaciji, o povredama prava jednog građana EU-a“, kaže Paradis. No, prema njezinoj procijeni, samo je pitanje trenutka kada će sve zemlje EU-a biti spremne upustiti se u borbu protiv ove diskriminacije.

Naime, iako spomenta osnovna prava EU-a, osuđuju diskriminaciju na osnovu seksualnog opredijeljenja, pitanje legalizacije istospolnih zajednica je ipak stvar odluke svake zemlje posebno. A prema mišljenju mnogih tako je možda i bolje. Usprkos svemu, neki diktat iz Bruxellesa bi po ovom pitanju u određenim zemljama doveo do još više prosvjeda i otpora.