Hitlerova biblioteka u Washingtonu

1.200 knjiga je njemački diktator čuvao u svojoj kući u Bavarskoj. Nakon rata one su prebačene u Washington i godinama nikoga nisu zanimale. No, u međuvremenu privlače sve veću pažnju povjesničara.

Prašnjave su, požutjele, nabubrile od vlage i potrgane - knjige koje je diktator rado listao, ili one koje je kao mlad vojnik nosio u svom rancu. Clark Evans, upravnik čitaonice, pokazuje na police koje normalnim smrtnicima nisu dostupne: "Slučajno ovdje baš imamo knjigu tiskanu 1937. godine. To je monografija Leni Riefenstahl s fotografijama s Olimpjiskih igara 1936 u Berlinu. I kao u brojnim drugim knjigama, i tu je posveta Adolfu Hitleru." Pročitati se može: "Mom vođi, zahvalna i vjerna, Leni Riefenstahl, prosinac 1937".

Mark Dimunation, voditelj odjela za rijetke knjige, objašnjava da su Amerikanci ove knjige sačuvali od uništenja: "Kada je zbirka posredstvom američkog poslanstva ovamo dospjela, imala je 3000 knjiga. Otkivene su u kutijama u rudniku soli Berchtesgaden."

Teme: filozofija, religija, arhitektura, rasiam, antisemitizam...

Tamo su očigledno sklonjene da ne nastradaju prilikom bombardiranja, a 1946. su poslane u Washington. Tu su pregledane i "Zbirka Trećeg Rajha" sada obuhvaća tih 1200 primjeraka. Tu se mogu naći leksikoni, filozofski spisi, knjige o religiji, arhitekturi, okultizmu. Tu su i knjige o rasizmu, antisemitizmu i, naravno, Hitlerov "Mein Kampf".

Povijesničar Steven F. Sage je u svojoj knjizi događaje iz Hitlerovog života usporedio s dramama Henrika Ibsena i pronašao je iznenađujuće sličnosti. Ova zbirka u Washingtonu je, međutim, nepotpuna - Ibsenovih knjiga tu nema. Zbog toga se na osnovu nje ne može sačiniti cjelovita slika Hitlera kao osobe. Ali neke su knjige ipak vrlo zanimljive: "Važno je jedno djelo Paula de Ledardea, 'Njemački spisi', u kojem on židove uspoređuje sa bakterijama i bacilima. Hitler je jedan pasus podvukao plavom olovkom. Iz drugih izvora znamo da je za Hitlera ova usporedba bila vrlo važna."

"Zaljubljenik u knjige"

Opaske diktatora u drugim se knjigama uglavnom svode na pokoji uskličnik ili upitnik uz rub teksta, tek ponegdje su pojedini dijelovi teksta potcrtani. Do danas se, međutim, nije uspjelo nedvojbeno razjasniti koje od tih oznaka potiču od samog Hitlera, a koje od nekog drugog. Povjesničar Timoty Ryback pregledao je knjige i o njima razgovarao sa svjedocima. On je uvjeren da je 20 do 40 knjiga spada u Hitlerovo uži izbor: "On je bio veliki zaljubljenik u knjige. Stalno je sa sobom imao nekoliko knjiga, bio je neumoran čitatelj. Povijesno gledano, to je doista sretna okolnost, da tu imamo neke od knjiga koje su imale središnju ulogu u njegovom životu, i za razvoj njegovih ideja."

Ryback je o svom istraživanju i sam napisao knjigu: "Hitlerova privatna knjižnica - knjige koje su ga oblikovale". Njen izlazak iz tiska se očekuje tijekom listopada.

Često se jasno može vidjeti kada je Hitler koju knjigu čitao. Tako je na primjer knjigu Maxa Osborna "Berlin", jedan vodič kroz arhitekturu grada, Hitler datirao s 22. studenim 1915., u Fournesu. U to je vrijeme Hitler kao vojnik njemačke vojske ratovao u Francuskoj. Ta knjiga se danas gotovo raspada, objašnjava Ryback: "Kada čovjek otvori knjigu, vide se masne mrlje na nekim stranicama, na poglavlje o Friedrichu velikom kapao je vosak. To je knjiga koju je 26-godišnji kaplar nosio sa sobom na front, i koju je čuvao do kraja svog života."