Heusgen: Moramo Ukrajini pružiti sigurnosna jamstva

Christoph Heusgen, predsjedatelj Minhenske sigurnosne konferencije, boravio je u Rumunjskoj na dvodnevnom „Minhenskom sastanku lidera" (Munich Leaders Meeting, MLM) koji okuplja 75 predstavnika vlada, nevladinih organizacija, vojske, parlamenata i gospodarstva. Na marginama tog sastanka DW je razgovarao s tim bivšim njemačkim veleposlanikom pri Ujedinjenim narodima.

DW: U svom uvodnom govoru na Minhenskom sastanku lidera u Bukureštu, rumunjski predsjednik Klaus Johannis je naglasio da je crnomorska regija dugo bila glavna meta agresivnog ponašanja Rusije. S vojnoga gledišta, što NATO treba učiniti u toj regiji da bi obeshrabrio Rusiju?

Christoph Heusgen: Rumunjski predsjednik je u pravu. Posljednjih godina NATO se nije dovoljno koncentrirao na Crno more. Uprli smo sve poglede u Baltičko more, gdje također vidimo rusku agresiju, ali ruski rat protiv Ukrajine sada je Crno more stavio u središte naše pozornosti.

Da, moramo biti mnogo aktivniji u toj regiji, ali mislim da je signal to što imamo sastanak ministara vanjskih poslova NATO-a u Bukureštu, a i Minhenska sigurnosna konferencija je tu prvi put domaćin Minhenskog sastanka lidera. Mislim da se želja rumunjskog predsjednika da skrene više pozornosti na tu regiju zapravo sada čuje i od partnera.

Treba li Ukrajina pokušati vratiti Krim?

Krim je očigledno dio Ukrajine i Ukrajina ima sva prava vratiti i ponovo osvojiti svoj teritorij, tako da Ukrajina mora odlučiti. Njemačka se jako trudila da diplomatskim putem riješi izazove koje smo imali s Rusijom tijekom njezine prve invazije 2014. i 2015. godine. Pokušali smo sporazumom iz Minska doći do diplomatskog rješenja. Sada je Rusija ostavila po strani sve te napore. Rusija je bila vrlo agresivna, Rusija je odgovorna za smrt desetaka tisuća ljudi.

Kada pogledate Mariupolj, kako su ga uništili, oni su ga uništili kao što su uništili Grozni. Iz te perspektive moramo u potpunosti podržati Ukrajince i ako su Ukrajinci u stanju ponovo osvojiti Krim, trebamo ih podržati.

Što NATO ima ponuditi jugozapadnom susjedu Ukrajine, Moldaviji?

U ovoj fazi moramo podržati Moldaviju. Ovo što se događa Moldaviji je vrlo žalosno. Oni su također žrtve ruske agresije. Oni su žrtve, jer je toliko ljudi iz Ukrajine napustilo zemlju i potražilo utočište u Moldaviji, koja je bila od velike pomoći. To je jedna od najsiromašnijih zemalja u Europi.

Što je najvažnije, Rusija svuda igra svoju igru, pa povećava cijene plina otežavajući život Moldavcima. Oni pokušavaju ucjenjivati, pokušavaju vratiti Moldaviju u svoju sferu utjecaja i zato moramo svim sredstvima podržati Moldaviju, a posebno sada, ekonomskim sredstvima. Njima je potrebna budžetska podrška, a mi to moramo osigurati.

Može li se hibridni rat, na primjer ruska propaganda i ucjena plinom, prigušiti ili potpuno zaustaviti u Europi?

Tijekom posljednjih nekoliko godina, vidjeli smo da Rusija posebno koristi hibridni rat da zadovolji svoje interese. Vidjeli smo to, i razgovarali smo s Amerikancima. Kažu da je izbor Donalda Trumpa također barem djelomice bio rezultat ruskog miješanja. Vidimo to svuda i moramo biti oprezniji. Ponekad smo bili previše naivni.

Kada je riječ i o slobodi medija, svi smo za to, ali ako se propaganda koristi do te mjere da nema objektivnosti, već samo propagiranje interesa diktatora, nekoga tko čini ratne zločine, zločine protiv čovječanstvo, moramo ga zaustaviti.

A je li to moguće?

Mislim da možemo mnogo. Prvo, ne treba dozvoliti propagandu, moramo se boriti protiv toga. A onda moramo ojačati otpornost, a to počinje obrazovanjem. U današnjem svijetu moramo naučiti djecu u školi kako da se nose s društvenim medijima, kako da razlikuju lažne vijesti od vijesti koje su dobro izbalansirane i zasnovane na dobrom istraživačkom radu, tako da moramo mnogo raditi na obrazovanju.

Što treba učiniti protiv Rusije na Balkanu, gdje je Srbija njezin povijesni saveznik? Ali i u drugim istočnoeuropskim zemljama, gdje je Rusija prisutna i utjecajna kroz propagandu i pravoslavnu crkvu.

To vidimo i tu moramo biti mnogo aktivniji, mnogo prisutniji. Ponekad zaista boli kad vidite da ljudi hvale Rusiju, pa čak i demonstriraju u korist Rusije u zemljama u kojima je najvažniji investitor, najvažniji trgovinski partner – Europska unija. Mislim da moramo biti mnogo bolji u javnom demonstriranju onoga što Europa radi. U zemljama u kojima je Rusija popularna i gdje nije osuđena za ono što radi u Ukrajini, moramo biti aktivniji.

To moramo činiti i izvan Europe. Jedan od velikih izazova s kojima se suočavamo je to što su mnoge zemlje takozvanog Globalnog juga, kada promatraju sukob Ukrajine i Rusije, zauzele podjednaku distancu od obje strane. I mislim da moramo vrlo jasno dati na znanje da ono što Rusija radi u Ukrajini nije nastavak sukoba Istoka i Zapada, već je to flagrantno kršenje međunarodnog prava. Prema Povelji UN-a, Rusija raskida s civilizacijom i to moramo vrlo jasno naglasiti. Ali, to možemo samo ako smo kao Europska unija, kao pojedinačne države, mnogo aktivniji na području od zapadnog Balkana do Azije, Afrike, Latinske Amerike.

Kao diplomat s velikim iskustvom, što mislite kada je najbolje vrijeme za početak pregovora i zaustavljanje rata?

Kao što sam ranije rekao, pokušali smo sve s Rusijom kako bismo ukrajinsku krizu riješili diplomatskim putem. Putin je odlučio poduzeti vojne akcije. I razumijem Ukrajince koji kažu: „Ne možemo potpisati sporazum s Rusijom, jer se Rusija ne pridržava nijednog sporazuma koji je potpisala u prošlosti."

Rusija je potpisala Budimpeštanski memorandum 1994. godine, kada je Rusija rekla: „Pa, ako Ukrajina odustane od nuklearnog oružja stacioniranog na njezinom teritoriju, mi, Rusija, jamčimo ukrajinski teritorijalni integritet, suverenitet." U to vrijeme ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je bio veleposlanik u UN-u i inzistirao je da taj budimpeštanski memorandum postane dokument Vijeća sigurnosti.

Morate razumjeti da ne možemo tražiti od Ukrajinaca da potpišu sporazum sa Sergejem Lavrovom, jer znamo da je on lažov. I zato, ono što nam je potrebno jest prije svega da Ukrajinci preuzmu vodstvo, da oni odluče kada je vrijeme za dogovor. A kada traže jamstva sigurnosti, onda mislim da im moramo pružiti ta sigurnosna jamstva.