"Njemačkoj odgovornosti nema kraja"
21. kolovoza 2018
Stigli smo na "najstrašnije mjesto na svijetu", ovako je Heiko Maas, njemački ministar vanjskih poslova po dolasku u Auschwitz opisao ovaj koncentracijski logor. Na kapiji, na kojoj stoji ciničan natpis "Arbeit macht frei" (Rad oslobađa), pozdravio ga je jedan 92-godišnji bivši logoraš. Marian Turski, koji u Poljskoj slovi kao moralna instanca, po vlastitom sjećanju svjedoči o strahotama Auschwitza. Rado će, kako je rekao, biti pratnja njemačkog ministra zbog osobne motivacije ovoga političara koju Turski posebno cijeni. Maas je, naime, jednom rekao kako je "zbog Auschwitza postao političar".
U tom logoru je sustavno likvidirano više od milijun ljudi, prije svega europskih židova. Marian Turski je, kako kaže, imao sreće. On je na rampi u Birkenauu pričao političaru SPD-a o ključnim trenucima i scenama koje ga i danas prate: kako su nacisti odvajali one "vrijedne života" od onih koji to po njihovom mišljenju nisu bili. Kasnije je Turski njemačkom ministru dao za pravo kada je ovaj rekao kako onaj tko dođe u Auschvitz ne dobije odgovore već samo još više pitanja.
Na licu njemačkog ministra se vidjela duboka potresenost kada je s delegacijom napustio zgradu s jedinom preostalom plinskom komorom. Duboko uzdahnuvši je sjeo za stol s knjigom dojmova. "Pakao na zemlji - to je bila njemačka tvorevina zvana Auschwitz", napisao je u knjizi i dodao: "Ovo mjesto nam je potrebno jer našoj odgovornosti nema kraja".
Posebno putovanje
Prvi njemački političar je ovo mjesto posjetio 1977. Bio je to tadašnji kancelar Helmut Schmidt. "Ovo je mjesto koje nalaže šutnju, ali mislim da jedan njemački kancelar na njemu ne smije šutjeti", rekao je tada Schmidt. Govorio je o njemačkoj krivnji i odgovornosti za milijune ubijenih tijekom Drugog svjetskog rata i što bi to trebalo značiti budućim generacijama. Schmidtove riječi i danas utječu na njemačku politiku. Kada Heiko Maas danas, kao predstavnik poslijeratne generacije, govori o njemačkoj odgovornosti, ne možete ni pretpostaviti da desetljeća dijele njegove i Schmidtove riječi.
Njemački političari ne putuju često u koncetracijski logor Auschwitz. I to putovanje nikada nije rutina. Nakon Schmidta logor je posjetio kancelar Helmut Kohl. Njemački predsjednici su nazočili na nekoliko okruglih godišnjica. Tako je Roman Herzog bio u Auschwitzu povodom 50. obljetnice oslobađanja logora, povodom 60. Horst Köhler, a na 70. godišnjicu ovaj, kako ga zovu, logor smrti, posjetio je Joachim Gauck. Maas je pak svojevrsna iznimka, jer je došao bez posebnog povoda, više zapravo iz osobnih pobuda.
O tome je nakon posjete Auschwitzu razgovarao s mladima koji su sudjelovali u projektu izložbe. Jedna djevojka koja u svom radu čisti obuću i osobne predmete ubijenih rekla je kako se "iza svakog djela krije jedna drama". Heiko Maas je sjedio u sredini dvorane više je bio raspoložen slušati nego sam govoriti, slično kao i tijekom obilaska logora s Marianom Turskim. Kada je pak bio upitan o dojmovima, rekao je: "Teško mi je. Suočavam se sa sumnjom u Boga i nepovjerenjem prema ljudima". Potom je ponovno slušao kako jedna mlada njemačka koordinatorica projekta govori o njegovim sudionicima: najveći broj njih je između 16 i 18 godina starosti i "često se stječe dojam da se ova tema u školi doduše obrađuje, ali da nedostaje osobno iskustvo i posjet autentičnom mjestu". U susretu sa svjedocima vremena oni, rekla je, osjete zašto se uopće treba angažirati na kulturi sjećanja.
Zbog naznaka rastućeg antisemitizma i rasizma u Njemačkoj se nedavno došlo na ideju da za učenike posjet koncentracijskim logorima bude obavezan. No, njemački ministar Maas je tijekom konferencije za novinare sa svojim poljskim kolegom Czaputowiczem odbacio tu ideju. "Ja sam jako za to da Auschvitz posjeti što više ljudi. Ali, to mora biti osobna odluka svakog pojedinca", kazao je njemački ministar vanjskih poslova. "Onaj tko zatvori oči pred ovim što se ovdje dogodilo, riskira da se prošlost ponovi! Budućnosti je potrebno sjećanje!", napisao je spontano Heiko Maas u knjizi dojmova u Centru za susrete mladih prije nego što je otišao.