Grčka borba protiv krize i - predrasuda

„Čega se zapravo moramo bojati?“, pita se Froso Haciliadu dok servira kavu. “Imamo sunce, more i dobru hranu i u stanju smo preživjeti”, dodaje. S balkona njezinog malog pansiona u jednom turističkom mjestu na sjeveru Grčke puca pogled na more. Krizu zasad Froso i njezin suprug nisu osjetili. Ova pedesetogodišnjakinja pored vođenja svog malog pansiona već 20 godina radi u jednom hotelu s 5 zvjezdica kao recepcionerka. Njezin suprug vodi jedan mali restoran i usput se brine o kokošima i malom povrtnjaku. „Tko se u Grčkoj bavi turizmom i koliko-toliko pametno gospodari, taj ne mora strahovati od krize“, zaključuje Froso.

Jedino Nijemci ne dolaze

Krizu je Froso osjetila samo u činjenici da se promijenila struktura gostiju. Sada više ne dolaze Nijemci. Ali zato dolaze Rusi, Bugari, Englezi i u posljednje vrijeme čak i Turci. Dolaze samo oni Nijemci koji su već godinama gosti obitelji Haciliadu i koji su u međuvremenu postali nešto poput obiteljskih prijatelja. „Mi smo šokirani onime što se o nama piše u Njemačkoj: da smo lijeni, da ne plaćamo račune“, kaže Froso koja dobro poznaje Njemačku u kojoj je provela prve godine svog života s roditeljima gastarbajterima. I zato voli njemačku kulturu i njemački jezik.

Pita se odakle dolaze sve te predrasude. „Ne znam odakle uopće te tvrdnje da je ovdje nesigurno“, kaže i dodaje, pomalo prkosno: „Da nemam ništa za jesti, sigurna sam da bi mi moj susjed sa mnom podijelio svoj ručak. Koliko Nijemaca to može za sebe tvrditi?‘“. Poručuje nadalje da u Grčkoj dosad ni jednom Nijemcu nije pala ni vlas s glave pa se čudi otkuda tvrdnje njemačkih novina da je u Grčkoj za Nijemce nesigurno.

Njemački mediji špekuliraju klišejima

U jednom obližnjem kafiću sjedi njemački turist Peter Walter. Ovdje je, kako kaže, samo zbog svoje supruge koja „obožava grčku kuhinju“. „Otputovao sam u Grčku uvjeren da ovdje vlada kaos i da ljudi gladuju. U mom krugu poznanika je uvriježeno mišljenje da ovdje nitko ne radi, da nitko ne plaća poreze i da Grci samo znaju ispružiti ruku u smjeru Njemačke kada trebaju još novaca“, govori Peter. No ovdje, na licu mjesta, se uvjerio kako se malo tko odmara, čak i za podnevne žege. I stanje s novcem je nešto drugačije: pred bankama ni traga redovima ili gužvama. „Jedini koji je ovdje u krizi sam ja koji tek sad vidim da uopće ne poznajem ljude ovdje i da sam nasjeo njemačkim medijima“, kaže Peter.

Jedan drugi turist iz Njemačke, 55-togodišnji Harry Herrmann se već godinama redovito suočava s negativnim komentarima svoje njemačke rodbine uoči svakog odlaska u Grčku. Još su ga prije desetak godina rođaci nagovarali da ne putuje u Grčku.“Sada mi čak govore da se u Grčkoj namirnice racioniraju i da je mržnja prema Nijemcima sveprisutna, zbog Merkel i Schäublea“, govori Herrmann. U Grčku je otputovao i ove godine jer zna da „niti jedna od predrasuda nije točna“.

„Došao sam vidjeti lijene Grke“

No nisu svi njemački turisti tako razumni. Irini Pandeludi se još uvijek uzruja kad se sjeti postarijeg njemačkog para koji je prije nekoliko tjedna bio gost u njezinom pansionu. Soba s pogledom na more, klima uređajem, kabelskom televizijom i s, kako kaže ponosno Irini, „najboljim doručkom u mjestu“. Sve to za 70 eura. Gost je 65-godišnjoj vitalnoj Grkinji, koja se već preko 30 godina bavi turizmom, u lice rekao kako su on i supruga došli „kako bi se ne licu mjesta uvjerili koliko su Grci lijeni“. Irini mu je odvratila da može početi s njom koja cijelo ljeto od jutra do mraka na temperaturama od 40 stupnjeva radi i to bez dana odmora. „Ako i vama to uspije, onda možete kod mene biti besplatno“, poručila je Irini gostu iz Njemačke.

S kim god da se govori u ovom mjestu na sjeveru Grčke, svi su složni. Grčka turistička industrija će se još godinama oporavljati od negativne slike koja se o ovoj zemlji stvorili u ostatku Europe, a posebice u Njemačkoj.