Referendum Papandreou
2. studenoga 2011Nakon najnovijeg poteza grčkog premijera koji je svoju političku sudbinu vezao za oslobađanje Grčke iz lanca dugova, jeza je prošla ionako osjetljiva financijska tržišta, a i europske glavne gradove. Mukotrpno iznjedreni paket pomoći sada bi se trebao naći u rukama naroda koji se ionako stalno buni protiv nužnih mjera štednje? Grčko "ne" na najavljenom referendumu bi jako zaduženu zemlju u ekspresnom roku gurnulo u bankrot i katapultiralo je iz eurozone, a Europi priskrbilo nove financijske turbulencije.
Papandreou svakako sa svojim planom igra riskantnu igru. No, puno alternativa nema. Nacionalni konsenzus s oporbom koji bi bio najbolji preduvjet za realizaciju rigidnog plana štednje čini se prilično bezizglednim s obzirom da mu cijela oporba pruža neumoljivi otpor. Rezanje plaća i mirovina - jedinstveni slučaj u povijesti Europske unije - okreću većinu grčkog građanstva protiv vlade. Čak se i većina vladajuće socijalističke stranke PASOK u grčkom parlamentu topi i od ovog utorka (1.11.) je spala na samo dva glasa. Novi izbori bi, pak, kako pokazuju zadnje ankete, Grčku doveli prije do bezvlađa nego do novog vodstva jer ni vladajući PASOK niti konzervativna oporbena stranka Nova demokracija vjerojatno ne bi dobile potrebnu većinu glasova.
Štednja u eurozoni ili bankrot i povratak drahmi?
A sada još i referendum. Zašto? Papandreouu treba svježa potvrda i on je želi dobiti direktno od naroda. Točna formulacija pitanja koje bi trebalo biti postavljeno na referendumu još nije definirana, ali dilema koju bi ono trebalo izraziti je: želite li Grčku koja će zahvaljujući međunarodnom paketu pomoći opstati u eurozoni ili Grčku koja će napustiti euro-klub, bankrotirati i vratiti se dobroj staroj drahmi?
Referendum je šansa i za Papandreoua i za cijelu zemlju. Zadnja ispitivanja javnog mnijenja pokazuju, naime, da većina Grka doduše odbija radikalne mjere štednje, ali ne i načelno budućnost u eurozoni. Ako se ljude stavi pred ovakav izbor, onda je "da" ostanku u euro-obitelji izglednije od negativnog odgovora. Papandreouova vlada bi pak time dobila novu legitimaciju za najambiciozniji plan spašavanja zemlje od financijske propasti u novijoj povijesti, prosvjedi koji su u zadnje vrijeme sve više nalikovali anarhiji bi se prije ili kasnije "ispuhali" ili barem poprimili neku sređenu formu, a oporba više ne bi mogla bježati od odgovornosti kao da su mjere štednje nepotrebni diktat nekih stranih zlih sila. Tako izgleda Papandreouova računica.
Za sve kriva oporba?
Referendum bi, naravno, bio suvišan kada bi grčka oporba preuzela konstruktivnu i odgovornu ulogu. Ali to nije slučaj. Ako zanemarimo predpotopnu Ljevicu, pravi je skandal zapravo konzervativna Nova demokracija. Nakon teškog poraza premijera Kostasa Karamanlisa prije dvije godine, izabrala je za svog novog vođu Antonisa Samarasa, političara druge garniture koji je još početkom 90-ih godina prošlog stoljeća kao ministar vanjskih poslova torpedirao rješenje nemilog spora s Makedonijom oko imena i srušio tadašnju vladu.
Danas pak Samaras kao vođa oporbe vodi ogorčenu borbu protiv mjera koje bi trebale konsolidirati zemlju i obećava, u slučaju da on dođe na vlast, nove pregovore oko nepopularnih paketa pomoći. I unatoč svemu tome, Europska pučka stranka i dalje hofira Novu demokraciju, a EU, Europska središnja banka i MMF još nisu jasno i glasno dali na znanje da u današnjim okolnostima novi pregovori s Atenom više nisu mogući pa Grčka sada srlja u referendum umjesto da je se povede do zdravog političkog konsenzusa.
Autor: Spiros Moskovou/ dd
Odg. urednik: Anto Janković