Gruzija: trnje Revolucije ruža

Orijentacija prema Zapadu je ostala. Takozvana Revolucija ruža prije 20 godina postavila je temelje za demokratski režim u Gruziji. Štoviše, prema istraživanju vašingtonskog Međunarodnog republikanskog instituta, u ovom trenutku ogromna većina stanovništva te bivše sovjetske republike teži članstvu u Europskoj uniji.

„Ruže umjesto metaka"

U studenome 2003. stotine tisuća Gruzijaca danima je na ulicama tražilo demokraciju i reforme. Naziv „Revolucija ruža" potječe iz citata prvog gruzijskog predsjednika Zvijada Gamsahurdije (1939.-1993.): „Bacat ćemo ruže umjesto metaka na naše neprijatelje."

Tako se u Gruziji prije 20 godina bez kapi krvi dogodio državni udar. Nakon što su 22. studenoga 2003. demonstranti upali u zgradu parlamenta u Tbilisiju, tadašnji predsjednik Eduard Ševardnadze 23. studenoga je podnio ostavku.

Politolog Georgij Makedlišvili s Europskog sveučilišta u Tbilisiju, tada tridesetogodišnjak, u intervjuu za DW se prisjeća: „Bio sam vrlo uzbuđen i pun nade. Nisam bio na prosvjedima svih dvadeset dana, ali me je, naravno, ponijelo raspoloženje." Prevladavajuće raspoloženje među stanovništvom on opisuje ovako: „Dosta je bilo. Cijela zemlja je bila spremna. Zato su prosvjedi bili uspješni i nenasilni."

Sakašvili i gospodarski oporavak

Među demonstrantima „naoružanima" ružama bio je i Mihael Sakašvili, osnivač i šef stranke desnog centra Ujedinjeni nacionalni pokret. Sakašvili je izabran za predsjednika u siječnju 2004. ogromnom većinom od 96 posto glasova. Pokušao je transformirati zemlju u demokraciju koja bi služila kao uzor drugim postsovjetskim državama.

„Prvih godina nova vlada je uspjela pretvoriti Gruziju u funkcionalnu državu", ocjenjuje politolog Mekedlišvili. Javne institucije su tada bile „krajnje neučinkovite". Vladine reforme su imale za cilj promociju gospodarske liberalizacije, smanjenje birokracije i orijentaciju ka Zapadu. Na početku se činilo da to funkcionira.

Prema međunarodnim agencijama kao što je Indeks percepcije korupcije, korupcija se zaista smanjila. A gospodarstvo je brzo raslo, pa se Gruzija popela sa 112. na 11. mjesto po Indeksu poslovanja Svjetske banke.

Ponovo prosvjedi – protiv autoritarnog Sakašvilija

Ali, unatoč velikom napretku, bilo je sve više kritike na račun Sakašvilijevog autoritarnog stila rukovođenja. Samo četiri godine nakon Revolucije ruža ponovo su održani masovni protesti na kojima se tražila Sakašvilijeva ostavka.

No ti prosvjedi nisu protekli mirno. Sakašvili ih je silom razbio. Na kraju je 25. studenoga 2007. podnio ostavku na dužnost predsjednika kako bi omogućio izvanredne predsjedničke izbore.

Međutim, Sakašvilijevo odsustvo je kratkog vijeka – on je na predsjedničkim izborima održanima 5. siječnja 2008. pobijedio s 53 posto glasova. Njegove početne reforme su sve više zastajale, što je dovelo do pada njegove popularnosti. Tako je njegov Ujedinjeni nacionalni pokret 2012. izgubio većinu na parlamentarnim izborima, a na predsjedničkim izborima 2013. Sakašvili se, nakon dva mandata, više nije smio kandidirati.

Pokrenute su istrage protiv njega zbog zloupotrebe službenog položaja. Bivši heroj revolucije pobjegao je u inozemstvo, ali se 2021. vratio u svoju rodnu Gruziju, gdje je uhićen i osuđen na kaznu zatvora koju još uvijek odslužuje.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski više puta je tražio puštanje bivšeg predsjednika na slobodu. Naime, Sakašvili ima i ukrajinsko državljanstvo. Zelenski mu je u travnju 2020. čak ponudio dužnost zamjenika premijera.

Od heroja do zatvorenika

Naslijeđe Mihaela Sakašvilija, a tako i Revolucije ruža, u Gruziji je vrlo kontroverzno. Dio stanovništva Sakašvilija, ili „Mišu" kako ga od milja zovu, vidi kao reformatora koji se borio protiv korupcije i koji je otvorio nove mogućnosti mlađoj generaciji. Drugi dio ga vidi kao autoritarnog lidera koji je ušutkao medije, proganjao svoje kritičare i dozvolio nasilje u zatvorima.

Današnja vladajuća stranka Gruzijski san, koja je neprijateljski nastrojena prema Sakašvilijevoj stranci, Revoluciju ruža vidi kao negativno poglavlje u povijesti Gruzije. Ta zemlja ne podržava zapadne sankcije Moskvi uvedene nakon izbijanja rata u Ukrajini.

No Tornike Šarašenidze s Gruzijskog instituta za međunarodne odnose ukazuje na sveukupno prilično pozitivnu percepciju Revolucije ruža među gruzijskim stanovništvom. „Ako Sakašvili napusti politiku, percepcija njegovog naslijeđa bit će bolja za 20 do 30 godina", predviđa on.

Iako je u zatvoru, Sakašvili je i dalje pokretačka snaga najveće oporbene stranke, ukazuje Šarašenidze. Prema mišljenju politologa Georgija Makedlišvilija, 20 godina nakon Revolucije ruža narodu Gruzije bi bio potreban „novi politički pokret koji djeluje u interesu Gruzije".

„Revolucija ruža će ući u povijest kao slučaj u kojem je novo rukovodstvo, uz podršku naroda, promijenilo korumpirani režim", ocjenjuje Makedlišvili. Ali trajna promjena, kaže, nemoguća je bez ljudi.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu