Grassovo priznanje uzburkalo Njemačku

U rujnu bi trebala izaći Grassova autobiografija «Beim Häuten einer Zwiebel» u kojoj će biti govora i o tom dijelu njegove prošlosti. Njegovo priznanje izazvalo je burne reakcije, i to ne samo u Njemačkoj.
Razumijevanje za Grassovu dosadašnju šutnju u prvom su redu izrazili njegovi kolege književnici poput Martina Walsera, Ericha Loesta i Waltera Jensa. I 83-godišnji Ralph Giordano, koji je i sam kao Židov doživio nacističke progone, kaže:«Još gore od političke pogreške je ako se s njom ne želi suočiti, kako javno tako i osobno. Uvjeren sam da se Grass svih ovih desetljeća osobno suočavao s tim. A sada je to napokon učinio i javno. Mogu još samo reći: Günter Grass, dobro je da ste to učinili.»
Grass je u interviewu ispričao da se kao 15-godišnjak najprije dobrovoljno javio u podmorničku postrojbu, prvenstveno zato da bi dobio priliku udaljiti se od obitelji. Ondje nije primljen, ali je posljednjih ratnih mjeseci 1944./45. kao 17-godišnjak dobio poziv za SS. Grass je pri tome naglasio kako u to doba nije ništa znao o SS-ovim zločinima.
No, kritičari ovom Nobelovcu ionako ne predbacuju mladalačko neznanje ili pripadnost SS-u, već činjenicu da je o svemu tome tako dugo šutio. Jer, Grass se nakon rata zalagao za njemačko suočavanje s vlastitom neslavnom prošlošću. Njegov biograf Michael Jürgs ne skriva razočarenje: «Kad god sada od njega čujem nešto što se odnosi na njemačko potiskivanje prošlosti onda se, naravno, s pravom pitam: "A ti, dragi Guenter Grass?". To je nešto s čim prvenstveno on sam mora živjeti, ali svi oni koji su mu se divili osjećaju se prevarenima.»
Bivši poljski predsjednik Lech Walesa sada je od Grassa zatražio povrat titule počasnog građanina Gdanjska, koja mu je dodijeljena zbog zasluga u normalizaciji njemačko-poljskih odnosa. Literarni kritičar Hellmuth Karasek čak smatra kako je Grass proračunato šutio svih ovih godina: «Ja bih rekao, kada bih posve cinično razmišljao, da sam na njegovom mjestu, on bi priznanjem riskirao Nobelovu nagradu.»