Grad Essen plaća ovisnike - pivom

"Stvarno bi mi sada dobro sjelo jedno pivo...", kaže Jürgen obučen u kričavo narančasto odijelo i s crnim čizmama na nogama kada ga pitamo kakav mu je bio dan. Dan koji je proveo skupljajući smeće po ulicama oko essenskog glavnog kolodvora.

Gurajući pred sobom kolica s dva štapa za skupljanje smeća, metlom i dvije kante pune gotovo do vrha, Jürgen* je vidljivo ponosan na ono što je učinio tijekom svog radnog dana. "Nije loše, a?", kaže pokazujući mi smeće koje je skupio. Stojimo na širokom, prilično urednom glavnom trgu u Essenu, Trgu Willyja Brandta.

Ponos i zadovoljstvo, međutim, nisu jedino što Jürgen osjeća. Iz vedra neba, dok pričamo o razlozima koji su ga potakli da sudjeluje u ovom projektu, njegove usne počinju podrhtavati. "Samo hoću činiti nešto dobro. To je sve. Ne biste vjerovali, ali ovo je vrlo teško za mene."

Šansa za povratak u društvo

Jürgen je jedan od petoro ljudi u Essenu koji sudjeluju u projektu čiji je cilj teškim alkoholičarima dati šansu da se ponovno integriraju u društvo čisteći ulice oko glavnog željezničkog kolodvora. Projekt se dvosmisleno zove PICK-UP i njegovi sudionici dobijaju malu novčanu naknadu po satu - i pivo. "Ja ovo ne radim samo zbog piva", priča Jürgen: "Pivo mogu sam nabaviti. Mogu se opiti kad god želim. Ovo je nešto što mi omogućuje da pomažem ljudima oko sebe i daje mi šansu da se ponovno vratim u grad."

Jürgenov radni dan traje četiri sata. Sudionici projekta oblače svoja radna odjela u 10:30 u essenskom Centru za ovisnike (AHC) i kreću u svoju prvu turu do ručka. Nakon ručka idu u drugu turu nakon koje slijedi razgovor u Centru gdje dobijaju svoje pivo - do tri boce po smjeni.

"Pivo se dijeli prema individualnim potrebama sudionika", stoji u informacijskom letku essenske udruge Suchthilfe Direkt, organizacije koja vodi projekt. "Ne dobija svaki sudionik pivo. Samo oni koji ne bi bili u stanju raditi bez njega." Dalje se navodi: "Fokus PICK-UP-a nije čišćenje ulica. U ovom projektu se nikoga ne izrabljuje. Ideja je da sudionici, na dobrovoljnoj bazi, doprinose društvu onako kako inače ne bi".

Po uzoru na Amsterdam

Ovaj essenski projekt, jedini takve vrste u Njemačkoj, temelji se na nizozemskom modelu. U amsterdamskom Oost districtu slična inicijativa postoji od prošle godine i organizatori tvrde da je uspješna u smislu toga da se količina alkohola koju sudionici konzumiraju na dnevnoj bazi smanjila.

Simone*, koja se vrti oko kolodvora dok Jürgen i dva druga sudionika projekta prolaze tijekom svoje popodnevne ture ne vjeruje da ovaj projekt može pomoći ikome da se ostavi alkohola. Ona za sebe kaže da je u Essenu već 18 godina i da za to vrijeme "alkoholičarska i drogeraška zajednica" konstantno raste. "Ljudi koji se ovdje povlače su ovisnici, ali nije u pitanju samo alkohol. Mnogi od nas su junkyji. Heroin, kokain, crystal meth - što god - naći ćete ovdje ljude koji sve to uzimaju", priča Simone dodajući kako je alkohol među ovisnicima o drogi oko glavnog kolodvora u Essenu neka vrsta zajedničkog nazivnika.

Ona, međutim, ne odobrava novi projekt: "Ja nemam posao jer ga ne želim imati, a sumnjam da bi me netko i zaposlio u stanju u kakvom jesam. Pa da sada sudjelujem u nekom humanitarnom projektu u kojemu će me plaćati jedan euro po satu da radim budalu od sebe? Mogu više dobiti ako 10 minuta prosim. I iskreno, jedno pivo košta ovdje 25 centi. Da čistim ulice za tri piva? Nema šanse."

Simone sumnja da je motivacija za ovaj projekt bila više političke nego altruističke naravi. "Nije tajna da političari ne žele da smo ovdje. Vlasti nas tjeraju iako ne radimo nikome ništa loše. U Njemačkoj nije protuzakonito piti u javnosti. Nismo još SAD gdje te mogu uhititi jer pušiš cigaretu na cesti", kaže ona podrugljivo se smješkajući.

Kolodvor kao javni zahod

Ali ni svi političari ne gledaju s odobravanjem na ovaj kontroverzni projekt koji je glasno odjeknuo u medijima kada je počeo prošlog tjedna. "Mogu zamisliti da bi on funkcionirao i kada alkohol ne bi bio glavna stimulacija", kaže Karlheinz Endruschat, glasnogovornik essenskih socijaldemokrata za socijalnu politiku: "Imidž skitnica s bocom nije sterotip koji moramo podržavati u našemu gradu."

Među prolaznicima oko essenskog kolodvora stalni prizori javnog konzumiranja alkohola nisu omiljeni. Na pitanje je li ih oni smetaju, većina odgovara potvrdno, a gotovo svi se žale zbog činjenice da se kolodvor koristi kao javni zahod. "Oko kolodvora smrdi uvijek kada te od dolje zapahne val mirisa", kaže jedna starija žena pokazujući na stepenište oko 50 metara od mjesta na kojemu se sastaje skupina ovisnika.

"Da, dečki idu dolje", kaže Simone bez ustručavanja: "Ali i psi mokre po cesti i ne vidim da to ikoga smeta. To je problem s projektima kao što je PICK-UP. Oni misle da se mi očajnički

želimo ponovno uključiti u društvo, da smo potpuni izgubljeni. Istina je da smo odsječeni od društva i dobro je da je tako."

Kasnije toga dana na Trgu Willyja Brandta Jürgena se moglo vidjeti sa Simonom i još 15-ak ljudi oko kolodvora, ovoga puta u jeansu i kožnoj jakni. Njegov radni dan je završio. S pivom u ruci i tobože nevoljko odgovarajući na još naših pitanja, rekao nam je: "Vi mislite da je sve ovo lako, jel' da? Da samo po cijeli dan pijemo i tratimo vrijeme. E, znate što, prokleto ste u krivu i ja sam sretan da radim ono što radim." Ni najmanje ga, kaže, ne uzrujava činjenica da su Simone i ostatak ekipe protiv projekta PICK-UP: "Što me briga što oni misle? Ja znam da činim dobru stvar time što skupljam smeće po ulicama. Pio bih i ovako i onako. Sada barem imam nešto na što na kraju dana mogu biti ponosan."

*Prava imena Jürgena i Simone su promijenjena.