Gornje Nedeljice u Srbiji – ljuti na Rio Tinto, ljuti na EU

Vruće je ovih dana u selu Gornje Nedeljice kod Loznice na zapadu Srbije. Ljudi su zato po dvorištima, u debelom hladu. Pitamo jedan stariji bračni par da nam pokažu put do nekadašnjeg ureda kompanije Rio Tinto. Prvo kažu da ne čuju, a onda nevješto pokušavaju ne odgovoriti na pitanje.

Kad kažemo da tražimo predstavnike organizacije „Ne damo Jadar", odgovor dobijemo odmah: „A vi ste protiv?! A mi smo mislili da ste 'za'! Idite samo ovim putem", uz osmijeh i vidno olakšanje pokazuju put koji vodi od njihove kuće.

„EU pritiska Vučića, on pritiska nas“

Na mjestu gdje je nekada bio ured velike kompanije, nema više ničega. Tamo nas čeka Živko Petković. Kuća mu je odmah iza. O tome što ureda više nema, u šali kaže da „bira komšije".

U njegovoj kući zasjeda mali krizni štab, nekoliko dobro poznatih aktivista organizacije „Ne damo Jadar". Ljuti su na Rio Tinto, ljuti na Europsku uniju.

„Europska unija pritisnula i sad je on (predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, op.ur.) u problemu“, kaže Dragan Karajčić iz udruge „Ne damo Jadar". „Ona pritiska njega i on sad mora pritisnuti nas. Vlast je znači usmjerila snage protiv naroda. To mu je početak kraja, ako bude nastavio tim putem. Nemamo izbora, moramo se braniti.“

Nakon što je sredinom lipnja javnost saznala da postoje „nove garancije" EU-a za investicije u Srbiji povezane s projektom „Jadar" kompanije Rio Tinto, mještani Gornjih Nedeljica i ekološki aktivisti zakazali su veliki prosvjed u Loznici za petak. 28. lipnja. Na Vidovdan.

„Mi naš litij ne damo Europi. Europa nek' kopa u svojim dvorištima, u Engleskoj, Njemačkoj, Francuskoj“, ljutito kaže Karajčić. „Što mi dobivamo? Ništa, dobivamo jalovište i bolesti kojekak'e. I uništavanje biljnog i životinjskog svijeta, otpad. Bit ćemo smetlište EU-a. E, dosta je bilo. Ovdje nema što da traži nitko, mi ćemo se boriti. Oni su nas žrtvovali! Tko su oni da žrtvuju nas?"

„Trovačnicu nećemo, pa taman da su dijamanti“

Do sada je kupljen 161 hektar zemlje, a plan projekta „Jadar" obuhvaća 854 hektara bez infrastrukture. Do sada je raseljeno nešto više od 50 kućanstava, mada mnogi od njih i dalje tu siju kukuruz. Ostalo je još 250 kućanstava koja nisu prodala zemlju.

Odlazimo do Marijane Trbović Petković koja je upravo odgledala još jedno obraćanje naciji predsjednika Vučića. Ljuta je i kaže: „Trovačnicu nećemo, pa taman da su dijamanti. To je naše pravo kako ćemo živjeti i kako ćemo planirati sada svoju budućnost, kako bi naša djeca u budućnosti mogla planirati svoju."

Još kaže da se od Vučića ništa ne razlikuje ni zastupnik njemačkog Bundestaga Tilman Kuban koji je nedavno u intervjuu za Forbs rekao da „Srbija na litiju pokazuje da ne želi izazivati probleme, već ih rješavati".

„To cerenje u lice (…) mi shvaćamo kao jedan ozbiljan ultimatum“, kaže Trbović Petković za DW.

A na to što je u svom obraćanju predsjednik najavio nove dijaloge i da će dovesti europske stručnjake, naši sugovornici odgovaraju da ne vjeruju nikom – osim „našim stručnjacima“.

Rio Tinto: „U skladu s najvišim standardima"

„Naši stručnjaci“ i ekološki aktivisti su i doveli do brojnih dezinformacija, kaže za DW generalna zastupnica kompanije Rio Tinto za Srbiju Marijanti Babić. Ona ocjenjuje da je to bila „nezapamćena kampanja dezinformacija, poluistina, čak i laži“. Rio Tinto je, kaže, zato i odlučio objaviti studiju procjene utjecaja na okoliš.

„Činjenica i studije potvrđuju da projekt može biti sigurno realiziran, ne samo u skladu s najvišim srpskim, već i s europskim standardima“, kaže Babić i ističe da iza tih studija stoje više od stotinu domaćih i stranih stručnjaka, 40 sveučilišnih profesora, i da se na njima radilo više od šest godina.

Na pitanje otkud ideja da ponovo pokrenu priču o rudarenju i tko im je dao znak da to trebaju uraditi, Babić odgovara da oni vjeruju u projekt i da ne žele odustati od njega. Sličan je odgovor i na pitanje kako to da se Rio Tinto prije dvije godine nije spakirao i otišao:

„Rio Tinto je do danas uložio oko 600 milijuna dolara u projekt ’Jadar’. Mi smo u Srbiji više od 20 godina. U trenutku kada je ukinut prostorni plan, mi smo već imali preuzete obveze, jer smo već bili u postupku. To su veliki projekti i veliki ugovori koji se ne mogu prekinuti tek tako“, objašnjava Babić i dodaje da je njihov najveći cilj sada predstaviti projekt „Jadar" na osnovi činjenica kako bi se ljudi ponovo upoznali s njim.

Prostorni plan?

„Postoji prostor da se projekt – neki kažu vrati, neki kažu nastavi dalje. Mi nemamo dozvolu i u tom smislu, ako vidimo da postoji put dalje za projekt 'Jadar', onda trebamo sve to provesti i kroz redovnu proceduru. Jer, naše objavljivanje studije je samoinicijativno i to je naš pokušaj da se vratimo dijalogu na osnovi činjenica, a ne na osnovi dezinformacija“, kaže Babić.

Dijalog. Činjenice. Dezinformacije. Samoinicijativno objavljivanje studije. Te riječi ona ponavlja više puta. Tvrdi da ne postoji nikakav obvezujući dogovor potpisan sa Srbijom, osim onog starog memoranduma o razumijevanju – koji je neobvezujući. Ide im, kaže, u prilog i podrška EU-a, iako je ona vidi kao podršku u vezi s kritičnim mineralnim sirovinama.

Prvi korak do rudarenja, kaže naša sugovornica, bilo bi vraćanje prostornog plana. Potom se ide na građevinske i rudarske dozvole i na službenu studiju o utjecaju na okoliš. Uz javne rasprave koje prate taj proces, do pravljenja rudnika može proći četiri ili više godina.

Na pitanje bi li rudnik u Gornjim Nedeljicama sličio na rudnike u Boru i Majdanpeku, naša sugovornica odgovara da neće biti nikakve velike rupe kao u istočnoj Srbiji, da će se sve događati u zemlji, a da će se, tvrdi, život na površini moći odvijati nesmetano, poljoprivreda također.

O zemljištu koje je kupljeno, naša sugovornica kaže da je ono dovoljno za „glavno područje projekta“, a to je lokacija gdje će biti ulazna okna, tj. liftovi za podzemni rudnik i procesno postrojenje.

Pratimo, osmatramo, javljamo…

Oni što su prodali kuće redovno ih obilaze i gledaju sa sjetom, kažu naši sugovornici iz organizacije „Ne damo Jadar". Zidovi bez krova, vrata i prozora deprimiraju i one što su otišli, a posebno one što su ostali.

Na pitanje kakav je to odnos snaga kad su na jednoj strani velika kompanija, država i kompletna Europska unija, krizni štab jednoglasno odgovara: „Vidjet ćemo. Pratimo situaciju, osmatramo, javljamo i dižemo pobunu.“