Glupo i neodgovorno ponašanje WikiLeaksa

Leak, to je engleski naziv za "rupu" u nekom proizvodu ili sustavu, kroz koju "curi" nešto neželjeno. Po tom je pojmu WikiLeaks i dobio ime. Navodno s ciljem služenja transparentnosti i demokraciji internetska platforma uvijek iznova objavljuje tajne dokumente. U pojedinim slučajevima razotkriveni su ozbiljni slučajevi kršenja prava, npr. napad američkog helikoptera na civile ili sustavna mučenja zatočenika od strane američkih vlasti. S najnovijom objavom dokumenata američke diplomacije dimenzije su nove: umjesto "rupe" suočavamo se s pravim rušenjem nasipa. Posljedice su katastrofalne i za njih je odgovoran isključivo WikiLeaks. Preko 250 tisuća dokumenata iz američkih veleposlanstava u cijelom svijetu nema što tražiti u javnosti. Glupo je i neodgovorno objavljivati te dokumente pod krinkom fetiša transparentnosti.

Ne samo zbog toga što ti dokumenti izazivaju brojne diplomatske trzavice, a vodeće političare čine smiješnima. To će se ionako brzo zaboraviti. Puno su gore posljedice za rad veleposlanika i drugih diplomata. Oni su oduvijek bili zaduženi za pisanje procjena o političarima i političkim zbivanjima, odnosno zastupanje interesa vlastitih država. Za to im je potrebna okolina u kojoj su zaštićeni, okolina u kojoj vladaju povjerenje i diskrecija. Nakon najnovije WikiLeaksove akcije te su pretpostavke dugoročno uništene. Nijedan diplomat na Zemlji više ne može biti siguran da se njegovi povjerljivi izvještaji, bilješke ili razgovori kad-tad neće pojaviti u javnosti.

"Obrađeni" i "sirovi" dokumenti

Naravno da je ispravno kad odgovorni i istraživački novinari koji rade "čisto" razotkriju afere, političke skandale ili lak kršenje prava. Oni dobivaju više ili manje povjerljivi materijal koji provjeravaju, strukturiraju i stavljaju u određene relacije. A s takvim načinom rada WikiLeaks nema nikakve veze. Kad se objavi nekoliko stotina tisuća dokumenata u "sirovom" stanju i kad svatko ima pristup tim dokumentima, onda je jasno da WikiLeaks umjesto odgovorne kvalitete poseže za besmislenom kvantitetom. Posljedice se lako može nazrijeti: iz dokumenata se citate vadi iz konteksta, pogrešno ih se prenosi ili se oni pojavljuju u novim kombinacijama - i tako nastaju nove naslovne priče. A od svega toga će profitirati samo - WikiLeaks.

Objava dokumenata neće učiniti svijet transparentnijim niti mirnijim ili sigurnijim. Ona nam ne nudi nove spoznaje. Objava služi isključivo zadovoljavanju taštine utemeljitelja WikiLeaksa Juliana Assangea. To je činjenica koju je uzgred već prije nekoliko tjedana shvatio i njemački glasnogovornik organizacije. On je napustio WikiLeaks. No, iza ovog skandala ima još jedan drugi skandal.

Ukoliko akcija WikiLeaksa uopće ima nekog smisla onda je ona pokazala da Sjedinjene Države očito nisu u stanju jamčiti tajnost podataka u digitalnom vremenu - i to mora imati određene posljedice. U ovom trenutku važi spoznaja: "rupa" može dovesti do pada cijelog sustava - ali "rupu" baš zbog toga treba što je prije moguće i začepiti.

Autor: Marc Koch / sma

Odg. urednik: Anto Janković