Glazba za uspavani grad 

Andrea Nikolić na naslovnoj fotografiji) živi u Beču. Mlada je violinistica članica bečkog Wien International Soloists Ensemble (WISE). Dovršava svoj drugi magistarski i usporedo i doktorski studij violine u glavnom gradu Austrije. Uspješno gradi i karijeru sa svojim ansamblom, ali i kao solistica. U vrijeme kada mladi sve više i sve odlučnije napuštaju BiH, Andrea se vraća svojim korijenima.

Gradu iz kojeg potječe, Varešu, htjela se odužiti, pomoći mu da barem na nekoliko dana izađe iz letargije koja u njemu traje još od kraja posljednjeg rata. Radi to kako najbolje zna - glazbom. "Nekako, moja životna misija, kao umjetnice ili izvođača, violinistice, uvijek je bila ta da klasičnu glazbu približim ljudima, da se deelitizira i demistificira", kaže Andrea za Deutsche Welle: "Da kroz ono što ja radim pokušam nešto promijeniti u svijesti ljudi i da nekako tim univerzalnim jezikom glazbe doprem ne samo do ljudskih srca, već i da aktivno utječem na promjenu razmišljanja o umjetnosti i o važnosti obrazovanja i aktivnog sudjelovanja u društvu danas."

Vareš kao pozornica za vrhunsku glazbu

Andrea je umjetnička direktorica muzičkog festivala Vareš Classic Festival - VaClaF, koji se već petu godinu, od 14. do 24. rujna održava u jednoj od najstarijih očuvanih srednjovjekovnih crkava u BiH, u Staroj crkvi u Varešu. Festival na kojem bi mu pozavidjele i europske prijestolnice kulture u Vareš dovede mlade, ali već etablirane glazbenike iz Europe, kao i brojne skladatelje suvremene klasične glazbe. Osim glazbe i glazbenika, VaClaF propagira i mlade likovne umjetnike čija djela, nastala u Likovnoj koloniji u Varešu, krase zidove crkve u kojoj se izvode koncerti i muzički recitali.

Ideja za festival nastala je, kako kaže Andrea, još 2009. godine, kada je s obiteljskim prijateljem, inače predsjednikom vareške kulturne Udruge Milo Cipra, Petrom Jelićem putovala u Zagreb gdje je tada studirala violinu. "Spontano smo došli na ideju da organiziramo koncert klasične glazbe u Staroj crkvi u Varešu. Moje dvije sestre i ja smo svirale, njegova djeca su svirala, što je bilo dovoljno za početak", prisjeća se Andrea. Kaže kako je prvi koncert, održan na Miholje 2009. godine, upravo u staroj crkvi Sv. Mihovila, "nevjerojatno uspješno odjeknuo", nastavio se održavati i idućih godina. Andrea potom preuzima inicijativu i već 2013. nastaje VaClaF.

Ljudi "gladni" kulture

Početna sumnjičavost da repertoar popularne klasične glazbe, pomiješan s najnovijim djelima suvremenih skladatelja, neće zaintrigirati Varešake, nestala je s prvim koncertima. "Odaziv publike je divan, možda čak nevjerojatan za jednu ovako malu sredinu," kaže Andrea i pojašnjava: “U župnu crkvu u Varešu stane do 400 ljudi, što je jedan zavidan koncertni prostor koji se ni u nekim velikim gradovima ne popuni tako lako, što je zapravo pokazatelj koliko sam u pravu bila kad sam rekla da su ljudi gladni kulture."

Ljudi su, naglašava Andrea, željni i lijepe umjetnosti "koja im pruža osjećaj cijenjenosti i poštovanja na baš prekrasnoj ljudskoj razini". Osim toga, glazba je važna i za povezivanje ljudi, posebno imajući u vidu nemile događaje i sukobe koji su obilježili povijest Vareša tijekom rata od 1992. do 1995. godine. "Glazba kao univerzalni jezik apsolutno je sredstvo povezivanja, pogotovo klasična glazba... Kao i umjetnost općenito . To je najbolji način povezivanja ljudi, ali i kritike društva, jer nije lijepo sve što je oku ugodno i što zadovoljava neke naše taštine, već moramo otvoreno razgovarati i kritizirati ono što nije u redu ili što smo pogriješili, da se ne bi ponovno dogodilo."

Svjetske praizvedbe u Varešu

U želji da Vareš oživi, jer VaClaF osim domaćih posjetitelja u gradić sve više privlači i strane turiste, koji osim u glazbi mogu uživati i u prirodnim ljepotama kraja, Andrea već petu godinu na festivalu okuplja zvučna imena svjetske glazbe. "Bio je tu i Andrej Bielow, svjetska violinistička zvijezda, skladateljice, kao ove godine Isidora Žebeljan ili Aleksandra Vrebalov, koje su svoje ime izgradile kroz Berlinsku filharmoniju, u New Yorku ili San Franciscu, Aleksandra sa čuvenim Kronos kvartetom", kaže Andrea. Osim stranih umjetnika, naglašava ona, festival dodatno afirmira i domaće orkestre pa na ovogodišnjem VaClaF-u sviraju i gudački orkestar Banjalučke filharmonije, kao i gudački orkestar Muzičke akademije u Sarajevu. I sam naslov ovogodišnjeg VaClaF-a prenosi tu simboliku - Zajedno / Zussamen / Together.

Cilj festivala, između ostalog, kako kaže Andrea, bio je krenuti od Vareša, "znači da Vareš ima svoju scenu, da gradi svoj podmladak, da se ovdje razvije nešto za ljude koji žive u Varešu". Da se obrazuje podmladak i povežu glazbenici unutar BiH kojima kronično nedostaje scena. "Moramo svi zajedno u svim sferama ove naše profesije raditi na tome da umjetnost bude društveno relevantna", zaključuje Andrea.

Vrijednost festivala, srećom, prepoznala je i lokalna vlast koja pomaže organiziranje i održavanje festivala, kao Ii Ministarstvo vanjskih poslova Austrije, koje je također prepoznalo vrijednost VaClaF-a, te ga, putem Veleposlanstva u Sarajevu, podupire od 2015. godine.

Iskrena, nepretenciozna publika

Mladi nizozemski čelist Bas Jacob Louis Jongen sudionik je VaClaF-a od samog starta, a Andreu poznaje već 10 godina. "Ovo je svojevrsna Andreina umjetnička beba. Svjedočim njezinom razvoju od početka i vidim kako izrasta u međunarodni događaj, a ne radi se o samo jednom događaju, već o nečemu što stavlja Vareš na kartu. Ovo je zaista specijalni projekt i nema baš mnogo ljudi koji imaju snagu, energiju ili umjetničku viziju napraviti mogućim ovakav izazovan projekt u jednom ovakvom mjestu", kaže Jongen za Deutsche Welle.

Svirati u Varešu, dodaje, za njega predstavlja poseban izazov.  "Ono što smo mi iskusili ovdje je zapravo najbolja reakcija koju možete dobiti od publike. Oni uopće nisu pretenciozni, ne prave se da sve znaju bolje od vas, što je ponekad slučaj u Beču, jednostavno su otvoreni prema svemu, iako imaju rijedak kontakt s muzikom koju mi ovdje izvodimo."  Takva publika izvođače, kaže, podsjeti zbog čega su htjeli postati glazbenici.

Vareš i BiH u pozitivnom svjetlu

U organizaciji festivala, ali i nastupima, Andrei pomaže i mlađa sestra Ivana, također bečka studentica, koja je, međutim, violinu zamijenila oboom. Treća sestra je također aktivno svirala, no odlučila je krenuti drugim putevima pa na Oxfordu studira filozofiju I politologiju. "Ipak, u svemu smo zajedno, jedna drugu podržavamo i, naravno, ostajemo vjerne svome kraju", kaže Ivana.

Sestre Andrea i Ivana nadaju se da će festival dalje rasti i razvijati se, a i Vareš s njim. "Vareš ima toliko potencijala... To definitivno treba pokazati svijetu i pokazati čitav ovaj kraj i našu zemlju u takvom jednom pozitivnom svjetlu", zaključuje Andrea.