Nedostatna borba za zaštitu djece

Nakon što su obznanjeni slučajevi seksualne zloupotrebe djece u elitnoj njemačkoj katoličkoj školi Canisius-koledžu, oglasile su se brojne žrtve seksualnog zlostavljanja širom Njemačke. Deset godina nakon početka skandala brojke su i dalje "zastrašujuće visoke", kaže ministrica za porodična pitanja Franziska Giffey. Prema statističkim podacima policije više od 14.600 djece samo je u 2018. godini bilo podvrgnuto seksualnom nasilju. Zabilježeno je čak 40 slučajeva dnevno, dok je broj neprijavljenih slučajeva, kako se procjenjuje, znatno veći. Stručnjaci Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) pretpostavljaju da je milijun djece u Njemačkoj doživjelo ili proživljava seksualno nasilje.

Na godišnjicu skandala, ministrica Giffey je pozvala na veću posvećenost zaštiti djece i mladih od seksualnog zlostavljanja. „Bilo da se radi o školama, dječijim vrtićima, župama ili sportskim klubovima - svuda moramo dodatno pojačati napore i pružiti najbolju moguću zaštitu djece," izjavila je ova političarka Socijaldemokrstake stranke SPD.

Val političkih mjera

Val razotkrivanja slučajeva seksualne zloupotrebe u 2010. godini pratio je i niz političkih mjera. Dva mjeseca nakon izbijanja skandala, savezna vlada je imenovala bivšu saveznu ministricu za porodična pitanja Christine Bergmann (SPD) prvom nezavisnom povjerenicom njemačke vlade za suočavanje sa seksualnim zlostavljanjem djece. Od 2016. godine Nezavisna komisija istražuje sve oblike seksualnog nasilja nad djecom u Njemačkoj - u crkvi, vrtiću, nogometnom klubu ili porodici. Dosada se oko 1.500 žrtava zlostavljanja povjerilo ovoj komisiji.

Milijuni eura su potrošeni na otkrivanje i istragu seksualnog nasilja i prevencije. Od 2013. godine postoji Fond koji je osnovala njemačka vlada i iz kojeg se plaća pomoć žrtvama seksualnog zlostavljanja u krugu porodice. Nacionalno vijeće, osnovano prošlog prosinca, ima za cilj promoviranje dugoročnog dijaloga između psihijatara, psihologa, savjetovališta, nevladinih organizacija i svih odgovornih na saveznoj, državnoj i lokalnoj razini.

Danas je "mnogo teže potpuno odbaciti temu", kaže Sabine Andresen, naučna suradnica za pitanja odgoja i predsjedavajuća Nezavisne komisije. Postoji "nevjerica i zaplašenost činjenicom, koliko se često nije vjerovalo djeci, a možda će upravo to rezultirati novom spremnošću da se u budućnosti puno više učini za žrtve". Tome doprinosi i povećana prisutnost ove teme u medijima u posljednjih deset godina.

Nezavisni istražitelj Johannes-Wilhelm Rörig također bilježi napredak. "Na primjer, sponzori i donatori sredstava kojima se financira rad dnevnih boravaka i škola sada su senzibilizirani za ovu temu." Vidno je porasla i volja za zaštitom djece i mladih.

Pred novim izazovima

No i Sabine Andresen i Johannes-Wilhelm Rörig se slažu da je borba protiv seksualnog zlostavljanja djece pred novim izazovima. Na primjer, specijalizirana Savjetovališta koji se bave prevencijom i radom sa žrtvama i njihovim porodicama imaju problem s financiranjem i nemaju dovoljno osoblja. Pored toga, postoje velike razlike u zbrinjavanju žrtava - posebno na selu. Na 28.000 pogođenih osoba dolazi jedno savjetovalište. Andresen također poziva na stručnu pomoć prilagođenu dječacima kao žrtvama i sprezi rasizma i seksualnog nasilja.

Rörig smatra da su njemačke savezne i pokrajinske vlasti dužne djelovati - i to ne samo otvaranjem savjetovališta i angažiranjem stručnjaka. Do sada je samo jedna od deset škola u Njemačkoj razvila sveobuhvatni koncept zaštite, navodi se u monitoring izvještaju za 2019. godinu, koji su objavili Nezavisni opunomoćenici i Njemački institut za mlade.

"Kultura gledanja i slušanja"

"Za škole je veliki izazov baviti se ovom temom, posebno u vrijeme nedostatka nastavnika i problema s inkluzijom", priznaje Rörig. U isto vrijeme, postoji hitna potreba da nastavnici prođu dodatnu obuku, na primjer kako bi prepoznali signale koje šalju učenici pogođeni seksualnim zlostavljanjem. Škole bi, smatra on, trebale biti zakonski obvezne uvesti koncepte zaštite a istovremeno bi se savezne države trebale obvezati da će rasteretiti školsko osoblje i dati im financijsku podršku, jer su oni "prva adresa za prevenciju".

Škole također igraju ključnu ulogu kada je riječ o seksualnom nasilju u krugu porodice. Prije nego što se otkrije slučaj seksualnog zlostavljanja, nastavno osoblje svake škole trebalo bi dogovoriti korake u slučaju da se dijete nekom povjeri, zahtijeva Sabine Andresen.

"U Njemačkoj je dugo bilo rasprostranjeno mišljenje: Ne miješamo se u porodična pitanja. Tek kada ne postoji drugi način, država preuzima odgovornost i dijete-žrtvu izvlači iz porodice. Taj strah od intervencije u porodici je raširen - čak i među stručnjacima ", kaže Sabine Andresen. Sve u svemu, trebalo bi uspostaviti "kulturu gledanja i slušanja". U školama i na sudovima važno je uvažavati ​glas djece i mladih i uzimati u obzir njihova prava i interese.

Predsjedavajuća Nezavisne komisije očekuje od političara da pozovu škole, vrtiće, udruženja i druge ustanove za djecu na suočavanje sa seksualnim zlostavljanjem djece. "Odgovorni u klubovima ili školama često kažu: Usredsredili smo se na prevenciju i ostavimo po strani ono što je bilo. To dugoročno može izazvati samo probleme. Jer povijest nasilja ima utjecaja i na sadašnjost i na budućnost", kaže Andresen.

Rörig ima velike planove za budućnost: Povjerenik za pitanja seksualnog zlostavljanja djece nada se da će 2021. pokrenuti „sveobuhvatnu kampanju za podizanje svijesti i senzibiliziranje za ovu temu, koja bi se mogla usporediti s uspješnom kampanjom protiv AIDS-a". U međuvremenu se od svih traži kritički pogled i adekvatna reakcija ukoliko postoji sumnja za seksualno nasilje ili seksualni napad na djecu i adolescente.