Gdje je nestao iranski Zeleni pokret?

„Gdje je moj glas“ i „Dolje diktatura“ -  bile su 2009. parole Zelenog pokreta u Teheranu i  u drugim iranskim gradovima. Slike žena i muškaraca sa zelenim vrpcama i transparentima obišle su svijet.

Povod tadašnjim prosvjedima bilo je objavljivanje izbornih rezultata nakon predsjedničkih izbora. Dok je izborno povjerenstvo još brojalo glasove, voditelj povjerenstva Kamran Daneshjoo izašao je pred televizijske kamere i objavio pobjedu Mahmuda Ahmadinedžada sa 63 posto glasova. Pristaše oporbenih kandidata Mira Hoseina Musavija i Mehdija Karubija vjerovali su da se radi o izbornoj prijevari. Optuživali su javne ustanove za krivotvorenje izbornih rezultata kako bi se dotadašnji predsjednik Mahmud Ahmadinedžad zadržao na vlasti.

Uhićenja tijekom prosvjeda

U prvom medijskom obraćanju, samo nekoliko sati nakon što su objavljeni izborni rezultati, Musavi je nazvao glasovanje „insceniranim i manipuliranim“. Dok je režim u isto vrijeme dao uhititi političare koji su najavljivali reforme kao i pojedine novinare. Ovi događaji bili su povod višetjednim prosvjedima u cijeloj državi, koji su postali poznati kao „Zeleni pokret“. Stotine tisuća ljudi bilo je na ulicama, a režim je na javne prosvjede odgovorio svom silom. Tisuće je ljudi uhićeno i osuđeno na zatvorske kazne, preko 70 njih izgubilo je život što zbog nasilja policije, što zbog mučenja u zatvorima. Stotine novinara i aktivista moralo je pobjeći iz zemlje.

Arjoumand: „Zeleni pokret je živ!“

Četiri godine je već prošlo, a sada pred nadolazeće izbore ponovo se zaoštrava situacija između vlade i oporbe. Mišljenja o tome hoće li Zeleni pokret ojačati i početi djelovati su podijeljena. „Ilegalna uhićenja Karubija, Musavija i njegove žene Zahre Rahnavard unatoč međunarodnog pritiska, jasan su znak da je Zeleni pokret još živ“, kaže savjetnik Musavija Ardešir Amir Arjoumand u razgovoru za Deutsche Welle. Svih troje su već dvije godine u kućnom pritvoru od kako su svoje pristaše pozvali na prosvjed solidarnosti s Arapskim proljećem.

„Autoriteti su svjesni da će se pristaše Musavia i Karubija nakon isteka kućnog pritvora ponovo organizirati. Zato se uhićenja i mjere suzbijanja ponovo pojačavaju nekoliko mjeseci prije izbora.“ Pored odmazde protiv dvojice čelnika „Zelenog pokreta“ režim već mjesecima pojačava pritisak na novinare i aktiviste. U veljači 2013. iransko Ministarstvo za informacije provelo je blokadu vijesti. Osim toga su uhićeni mnogi novinari i optuženi za špijunažu. 

Abdi: „Prosvjednika nema“

Drugi pak misle da Zeleni pokret već mjesecima više ne postoji u Iranu. Među njima je i sociolog Abas Abdi: „Politički pokret obilježava prisutnost njegovih pristaša u javnom prostoru. Prije četiri godine, 25. lipnja 2009. oko dva milijuna prosvjednika bilo je na ulicama. A danas? Nema niti jednog prosvjednika.“ Abas Abdi se sam smatra političkim reformistom i aktivistom. Sudjelovao je u otmici američkih državljana 1979. u Teheranu.

Abdi optužuje pristaše Zelenog pokreta da su zatražili pobjedu svoga kandidata bez ikakvih dokaza: „Sumnjam da se radilo o izbornoj prijevari. Čak ni Musavijevi i Karubijevi izborni promatrači u tadašnjem Izbornom povjerenstvu nisu uspjeli pronaći čvrste dokaze da je tijekom završnog prebrojavanja glasova bilo prijevare.“ No, izborni promatrači su nekoliko dana nakon izbora izjavili da im je bio onemogućen pristup svim potrebnim dokumentima.

Bez Karubija i Musavija neće biti prosvjeda

Amir Arjoumand vjeruje da su nadolazeći izbori dobra prilika za protivnike režima da se ponovno mobiliziraju. „Moramo svoje sljedbenike ponovo izvesti na ulice da bismo izvršili pritisak na Ajatolaha Alija Hameneija.“ Do sada visoki vjerski vođa nije dao naslutiti znakove moguće promjene, kaže Arjoumand. „Mi ćemo se i dalje nadati i koristit ćemo se svim demokratskim mehanizmima kako bismo izvršili pritisak na autoritete."

U jedno je ovaj profesor sociologije siguran: „Oživljavanje Zelenog pokreta može uspjeti samo ako Musavi, Karoubi i Rahnavard budu pušteni iz kućnog pritvora kako bi mogli slobodno djelovati.