Pfusch Prestigebauten

Francuski pisac Gustave Flaubert autor je često citirane kritike na račun nesposobnosti arhitekata: "Arhitekti, sve sami pametnjakovići. Uvijek u kući zaborave stepenice", prigovorio im je svojedobno autor romana Madame Bovary. Namjerno "fušanje", o kojem govori Flaubert, u praksi se zapravo ne događa tako često. Osim toga, kad na nekoj skupoj, prestižnoj građevini bude otkriveno 5.700 građevinskih nedostataka, teško je zamisliti da bi za to mogao biti odgovoran isključivo samo arhitekt.

Ovaj veliki broj pogrešaka uisitinu je otkriven, odnosi se na milijune vrijedan projekt zgrade hamburške Filharmonije na rijeci Labi. Uklanjanje ovih nedostataka moglo bi stajati dodatnih 30 do 35 milijuna eura. Troškovi projekta su se inače od početka gradnje utrostručili - na 323 milijuna eura. Trenutačno je gradnja obustavljena zbog problema sa statikom zgrade.

Moderna arhitektura kao kamen smutnje

Slučaj Filharmonije na Labi već se dulje vrijeme povlači po naslovnim stranicama njemačkih novina. A baš kao u Hamburgu, i u Kölnu se vodi rasprava oko nedostataka pri gradnji te rastu troškova jednog projekta. I tu se sada traži Pedro kojeg se može okriviti za sve. U gradnji nove velike džamije može se pronaći 2.000 pogrešaka, tvrdi Tursko-islamska unija Ditib, koja je naručitelj radova. Većinu nedostataka čine nedovršena rješenja u rohbau fazi, što izvođači još moraju dovršiti", izjavio je arhitekt projekta Paul Böhm. Iz ovog sukoba s Ditibom može se sad razviti dugogodišnja pravna bitka, koja će uzrokovati daljnje troškove.

To su tek dva primjera iz čitavog niza sličnih u Njemačkoj, pri čemu moderna arhitektura privlači pažnju građevinskim skandalima. Ni popularne kulturne građevine nisu toga pošteđene. Nedavno je Pinakoteka moderne u Münchenu morala na kraće vrijeme biti zatvorena zbog pukotina u zidovima na ulazu u zgradu. I Wallraf-Richartz muzej u Kölnu se od svog otvorenja muči s problemima koje mu stvaraju uređaji za klimatizaciju. Ništa bolje nije ni sa berlinskom Akademijom umjetnosti, zgradom koja će na Parizer Platzu svakom zapasti za oko. Tamo se zbog nedostano planiranih klimauređaja ne mogu koristiti arhivske prostorije. Tako su brojne stvari iz Akademijina posjeda razasute po različitim drugim mjestima.

Pitanje kompetencije

"Fušanje" na građevini ni u kom slučaju nije pitanje arhitektonskog stila, ističe predsjednik Savezne udruge njemačkih arhitekata Michael Frielinghaus. Moderne zgrade nisu podložnije nedostacima ili pogreškama od drugih. "Ono što današnje zgrade čini podložnijima na razne štete u pravilu nije nesposobnost pojedinih izvođača radova, već nedostatak koordinacije", tvrdi Frielinghaus. Tijekom gradnje isprepliće se mnogo disciplina, što povisuje opasnost od pogrešaka.

Stoga Savezna udruga arhitekata traži da arhitekt ima zadnju riječ i kontrolu, od planiranja do završnih radova. Klasičnih izvođača radova ionako danas ima malo. Najčešće se tijekom gradnje nekog projekta smijeni četiri do pet odgovornih - i za različita područja gradnje. Kompetencije su razdijeljene na nacrt, planiranje radova, natječaj, dodjelu i izvođenje radova. Izvođači radova potom angažiraju podizvođače, ovi pak svoje nove podizvođače...

Politički troškovi

Netransparentnost započinje već procjenjivanjem troškova. I tu Frielinghaus objašnjava kako to ide. Prije no što neka zajednica izgradi neku sportsku dvoranu, već postoji "politički račun". Radi se o iznosu, za koji je odlučeno da se može potrošiti, a da se prije o tome uopće nije pitalo stručnjake za savjet. Taj je iznos potom temeljna referenca na koju će se uvijek pozivati kad se bude govorilo o odstupanju od dogovorenih troškova. Kad arhitekt želi prekoračiti zadane troškove, a 20 posto je, tvrde iskusni arhitekti, sasvim uobičajena pojava, onda će mu naručitelj uvijek citirati iznos o kojem je prvotno bila odlučila politika.

Ogromna šteta za ugled

Već i sasvim male poteškoće u komunikaciji mogu prouzročiti da se razvije čitav lanac pogrešaka, kaže Frielinghaus i dodaje kako neka gradilišta liče biblijskoj gradnji Babilonskog tornja. Ima problema sa sporazumijevanjem s radniciam, ako njihov njemački nije baš najbolji. Na primjer, kad se angažiraju podizvođači iz inozemstva, kako bi se smanjili troškovi gradnje.

Frielinghaus kaže kako mu je strašno žao što je moderna arhitektura zbog svega toga zadnjih godina došla na zao glas. Tu sigurno nema više nemarnosti nego u drugim područjima. ali kad se gradi nešto što sve zanima, i pri tome još novcem poreznih obveznika, onda će taj projekt biti sigurno pod posebnom pažnjom javnosti.

Autorica: Sabine Oelze/ Snježana Kobešćak

Odg. ur.: A. Šubić