Francuski socijalisti ne žele na vlast

Izborom Benoita Hamona francuski socijalisti su međunarodno gledano u trendu. Oni su se - baš kao i lijevo krilo Demokratske stranke u SAD-u s Bernijem Sandersom i Laburistička stranka u Velikoj Britaniji s Jeremy Corbinom - protivno političkom razumu- odlučili za čistu doktrinu. I francuski socijalisti žele ponovo sanjati: o političkoj budućnosti koja donosi radikalnu preraspodjelu dobara i opraštanje od tržišne privrede.

Hamonove ideje dolaze u nezgodan trenutak

Borba za politička načela, koja je proteklih godina dijelila francuske socijaliste i predsjedniku Hollandu dalekosežno vladavinu učinila nemogućom, je sada izborom Benoita Hamona odlučena: stranka maršira žestoko ulijevo. Hamon primjerice propagira porez na robote (koji se postavljaju umjesto radnika) i bezuvjetni temeljni osobni dohodak za sve. To se izrazito slaže sa francuskom čežnjom za sveobuhvatnom opskrbom od strane države. I u principu kandidat je time na dobrom putu za kasniju budućnost - samo što njegove ideje dolaze deset do petnaest godina prerano.

Naime francusko gospodarstvo, koja je i dalje slabo konkurentno, dugo neće biti u tolikoj mjeri automatizirano da bi ovaj radikalni način preraspodjele bilo moguće financirati. Francuska privreda i dalje trpi zbog strukturalnih slabosti, previše se oslanja na neke velike industrije, pretjeranom regulacijom i dalje guši nastanak srednjeg poduzetništva koje je u pravilu nositelj inovacija i napretka. Tržište rada se nakon pet godina vladavine socijalista toliko paraliziralo kao nikada ranije.

Socijalisti u Francuskoj na mjestu vladajuće stranke nisu uspjeli učiniti ono što su postigli njemački socijaldemokrati: Francuzi nisu uspjeli preglomaznu socijalnu državu usmjeriti u funkcionirajući sustav i uvjeriti građane u razumnost tog puta.

Opraštanje od odgovornosti vlade

Odlukom o jakom skretanju ulijevo francuski socijalisti se opraštaju od pozicije vladajuće stranke. To je kraj dvostranačkog političkog sustava u kojem su konzervativci i socijalisti naizmjenično dolazili na vlast. Ispitivanja javnog mnijenja predviđaju da bi Benoit Hamon na predsjedničkim izborima na proljeće mogao dobiti manje od deset posto glasova. No njegova stranka više želi izoštravanje svog ljevičarskog profila nego zadržati šanse za formiranje sljedeće vlade pa makar i samo teoretski. Ona dobrovoljno odlazi u političku pustinju, s neodređenom nadom u obnovu njenih ideala u budućnosti.

Pri tome ih je od tog puta morao ohladiti pogled na Veliku Britaniju i beznadno stanje u kojem se nalazi Laburistička stranka, a čije šanse za pobjedu su pale na najnižu razinu svih vremena. No čak ni to što su njemački socijaldemokrati odabrali drugi put i izborom Martina Schulza ponovo izabrali čovjeka centra na francuske stranačke stratege očito nije ostavilo dojam.

Slobodan prolaz za Emanuela Macrona?

Konstelacija odnosa uoči izbora u Francuskoj se izborom Benoita Hamona iz temelja promijenila. Pri tome igra ulogu i nedavno oslabljena pozicija u kojoj je Francois Fillon koji se, od kako je izbio skandal oko zaposlenja njegove supruge Penelope, mora boriti za svoj imidž politički čistog čovjeka. U ispitivanjima javnog mnijenja sve više se ka vrhu probija neovisni kandidat Emanuel Macron koji bi sa svojim reformskim kursom, prijateljski nastrojenim prema Europi i ekonomiji, čak mogao imati šanse da pobijedi Marie Le Pen u prvom krugu izbora.

Brojni komentatori u Francuskoj očekuju da će se sada poznati socijalisti staviti na Macronovu stranu jer u stranačkoj bazi smatraju da je jaki iskorak u lijevo pogrešan. Tri mjeseca uoči izbora se čini da je odluka još uvijek otvorena. No 80 dana su dugo razdoblje u politici kako to pokazuje vrlo brzi uspon i isto tako brzi pad Francosia Fillona. Do prvog kruga izbora, koji se održava krajem travnja, može se dogoditi još mnogo toga. Utrka je napeta, a rezultat se ne može predvidjeti. Oklade se ne preporučuju.