Francuska: Srdačan oproštaj od Angele Merkel

Angela Merkel odazvala se pozivu francuskog predsjednika Emmanuela Macrona i sa suprugom Joachimom Sauerom došla u francusku provinciju – u Burgundiju, u gradić Beaune, gdje su je na ulici toplo pozdravile stotine građana.

„Vive Mutti", uzvikivali su Francuzi i kancelarki poručili: „Angela, volimo te." „Tužni smo što odlazi", rekla je jedna mještanka. „Ona je simbol ujedinjene Njemačke. Sretna sam što je došla u Beaune." Oproštaj daleko od pompe službenog Pariza, stanovnici tog kraja poznatog po dobrom vinu doživljavaju kao čast. „Učinila je mnogo za Europu i za francusko-njemačko prijateljstvo, nadamo se da će sada imati lijepe umirovljeničke dane."

Šetnja kroz stari grad zato se malo odužila. Nedaleko od Beauna upriličen je glavni dio večeri: u čuvenom zamku Vougeot s isto tako čuvenom vinarijom (Château du Clos de Vougeot). U tom zamku su 1993. Helmut Kohl i Francois Mitterrand održali dvodnevni summit, na kojem su razgovarali o ratu u Jugoslaviji te o Europi nakon pada Željezne zavjese.

Emmanuel Macron je Angeli Merkel tamo uručio veliki križ francuske Legije časti, najviši orden u Francuskoj. Pijanist Alexandre Kantorov svirao je Brahmsa za ljubiteljicu klasične glazbe, a Merkel je na svečanoj večeri koja je slijedila mogla je kušati čuvenu kuhinju regije i burgundska plemenita vina. Predsjednik je učinio sve kako bi joj priredio nezaboravnu večer.

Emmanuel Macron je tom prilikom kancelarku još jednom zasuo pohvalama i toplim riječima. „Zajedno smo uradili mnogo za Europu, prije i poslije krize", rekao je francuski predsjednik i spomenuo strpljenje koje je imala s njim kao novajlijom na europskoj sceni: „Želim ti još jednom zahvaliti što sam toliko toga naučio“. Kada su se nakon toga zagrlili, to je djelovalo iskreno.

Pritom stvari nisu uvijek išle onako kako se predsjednik nadao na početku svog mandata. Ipak, Angela Merkel je posljednjih godina postala njegov najvažniji partner i Macron joj je sada ukazao posebnu čast i izrazio svoje divljenje između ostalog i zbog njezinih vještina politike moći.

Kancelarka i četiri predsjednika

Tijekom svoje duge kancelarske karijere, Merkel je imala posla s četiri francuska predsjednika. Prvi je bio Jacques Chirac, koji u početku nije ozbiljno shvaćao tu mladu ženu s istoka, koja tada  još nije uživala ugled na međunarodnoj sceni.

Ubrzo je došao Nicolas Sarkozy, koji se sada bori za svoj ugled na francuskim sudovima. Hiperaktivni, nestalni Sarkozy i uvijek staložena Merkel, iako oboje konzervativci – tu nije bilo mnogo bliskosti. No, tijekom financijske krize 2008. Morali su naučiti kako da se slažu i da se zajedno bore u okviru EU-a.

Merkel nije nikada krila da ne simpatizira pretjerano Sarkozyja i pozdravila je izbor Francoisa Hollandea. Ali socijalist nije mogao ispuniti velika očekivanja. Svoje divljenje prema Angeli Merkel pokazao je tijekom izbjegličke krize 2015. kada je kancelarka primila skoro milijun izbjeglica u Njemačku – on ju je hvalio kao „spasiteljicu časti Europe".

Kada je Emmanuel Macron preuzeo dužnost 2017. on se itekako spremao na suradnju s Merkel: u svoj najuži tim pozvao je brojne poznavatelje Njemačke i nadao se da će s kancelarkom moći ostvariti svoje političke vizije u vezi s reformom Europske unije. On je htio veću razinu integracije u EU-u, zajednički budžet eurozone i neovisniju, autonomniju Uniju. Ali dinamičnost mladog predsjednika naišla je prepreku u vidu oprezne politike Angele Merkel, odnosno čekanja na to kako će se stvari razvijati.

U Parizu se širio osjećaj da Berlin pušta Francusku niz vodu. Ipak, Macron je počeo cijeniti kancelarkino iskustvo i njezine pregovaračke vještine, posebno na europskoj sceni.

I doista su se zbližili prošle godine kada su zajednički „progurali” fond za spas privrede težak milijardu dolara s kojim se EU prvi put de facto zajednički zadužila. Bila je to Macronova inicijativa koju je Merkel podržavala iz sve snage. Na kraju se njih dvoje rastaje uz obostrano poštovanje i skoro kao prijatelji.

A kako će biti s novim?

Olaf Scholz (SPD) je bio kandidat po volji Elizejske palače, jer se tamo nadaju da će on biti otvoren za francuske ideje. Emmanuela Macrona čeka predsjedanje EU-om od početka iduće godine, a u travnju su novi izbori u Francuskoj. Zato bi on volio da ostvari neke brze uspjehe.

Ali socijaldemokratskom kancelarskom kandidatu Scholzu s mogućom „semafor-koalicijom" (SPD, Zeleni i Liberali) neće biti baš lako ispuniti želje Pariza. Popuštanje kriterija monetarne stabilnosti u EU-u s više prostora za zemlje članice da se dodatno zaduže, vjerojatno će naići na otpor Liberalne stranke (FDP). A Zeleni bi mogli stati na put Macronovim planovima o povećanju vojnih izdataka i forsiranju njegove ideje o vojnoj autonomiji EU-a.

Kako je to i oduvijek bilo s francusko-njemačkim prijateljstvom, u praksi je ono kompliciranije nego što bi se to reklo nakon lijepih govora i toplih riječi u posebnim prigodama.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu