Prva žena „teška“ 100 milijardi dolara

Stara je poslovica kako se „para na paru lijepi“ i to je svakako slučaj za francusku milijarderku Francoise Bettencourt Meyers. Prema Bloombergovoj ljestvica super-bogatih, njezin imutak se tijekom prošle godine povećao za još 28,1 milijardi dolara i time je u prosincu, kao prva žena uopće dospjela u ekskluzivnu skupinu najbogatijih na svijetu s imutkom većim od 100 milijardi dolara.

Doduše zbog oscilacije vrijednosti na burzama je u siječnju „pala“ na nešto ispod te granice, ali i s 96 milijardi je još uvijek daleko najbogatija žena našeg planeta i prema Bloombergu, na 13 mjestu ljestvice superbogatuna u čitavom svijetu. Ljestvica Forbesa je stavlja na 15. mjesto, ali i tako je jedna od rijetkih žena koja je uopće dospjela na tu listu.

Tajna uspjeha je razmjerno jednostavna: treba se samo roditi kao jedina unuka jedine kćeri osnivača francuskog kozmetičkog carstva L'Oreal, Eugene Schuellera. Već i njezina majka, kći osnivača Liliane Bettencourt se smatrala najimućnijom ženom svijeta i nakon njezine smrti 2017. u 94. godini života je ostavila svojoj jedinici lijep imutak od oko 40 milijardi dolara – pretežito u dionicama koncerna L'Oreal.

Sve je počelo bojom

70-godišnja Francoise Bettencourt Meyers s 34,7% vlasništva kozmetičkog carstva i dalje aktivno sudjeluje u tvrtki svog djeda: ona je potpredsjednica uprave koja broji 16 članova, a među njima su i njezina dva sina, što znači da će L'Oreal prijeći već u četvrti naraštaj osnivača tvrtke.

Što će taj koncern postati, to vjerojatno nije slutio niti osnivač, Eugène Paul Louis Schueller. Kao mlad francuski kemičar – rođen je 1881. a diplomirao je kemiju 1904. – otkrio je novu formulu boje za kosu i svoj proizvod nazvan Oréale prodavao je pariškim frizerima. Frizeri i njihove ženske mušterije su bile oduševljene bojom koja se neće rastopiti na prvoj kiši tako da je Schueller već 1909. osnovao svoju tvrtku, L'Oreal. 

Ostalo je povijest: već do svoje smrti 1957. je stalno širio paletu svojih kozmetičkih proizvoda, a danas je to najveći kozmetički koncern na svijetu s čitavim nizom svojih brendova kao što su Lancome, Kiehl's, Maybelline i Garnier. Zapošljava preko 85 tisuća suradnika diljem svijeta, a 2022. je objavio promet od preko 38 milijardi eura.

Ljepota i moda nosi novac

No taj koncern nije uvijek bio tako profitabilan: osobito u sedamdesetima i osamdesetima je vladala žestoka borba s jeftinijim proizvođačima kozmetike, a vrijednost dionica se nije bitno mijenjala godinama. Tek od negdje 2011., s novom poslovnom politikom je vrijednost počela rasti, već 2012. je dostigla 100 eura za dionicu, a rasla je i dalje. Ovog prosinca je dostigla vrhunac od 460 eura, što znači da je L'Oreal postao vrijedan preko 240 milijardi eura, a glavnu vlasnicu Bettencourt Meyers je to katapultiralo u skupinu najimućnijih na svijetu.

Čak i s tim imutkom ona zapravo nije najbogatija u Francuskoj: ta titula, opet prema ljestvici Bloomberga pripada još jednom mogulu modnog carstva, vlasniku koncerna LVMH Bernardu Arnaultu koji je „težak“ 179 milijardi dolara.

Usprkos svom golemom imutku, Bettencourt Meyers živi razmjerno povučeno i izbjegava javnost. No javnost se itekako uplela u život obitelji Bettencourt nakon što je 2007. sadašnja milijarderka optužila čitav niz osoba iz francuskog javnog života kako iskorištavaju njezinu staru i ne više osobito prisebnu majku. Ta „L'affeire Bettencourt" je dospjela čak i u trodijelnu televizijsku seriju jer kako se čini, među osobama koje su iskorištavale staru bogatašicu je bio čak i bivši francuski predsjednik Nicolas Sarkozy.

Ipak, taj spor majke i kćeri je završen nagodbom izvan suda gdje je čitav imutak stavljen pod nadzor same obitelji. Nakon smrti majke je ipak i naslijeđenih četrdesetak milijardi dolara više nego udvostručeno, opet najvećim dijelom zbog rasta vrijednosti dionica koncerna L'Oreal. Trenutno je dobar dio vlasništva prenesen u svojevrsnu obiteljsku investicijsku tvrtku nazvanu Téthys, ali podaci o njezinoj djelatnosti osim suvlasništva u kozmetičkom carstvu su i više nego mršavi.

Ovaj tekst je izvorno objavljen na engleskom jeziku.