Financijska kriza u domovima hrvatskih doseljenika

Političari su zabrinuti za državnu blagajnu svoje zemlje i posljedice koje će proizaći iz trenutne gospodarske krize. Svako malo šefovi država i vlada sastaju se kako bi raspravljali i pronašli izlaz iz krize. Najveće svjetske banke, automobilski koncerni i vodeća poduzeća "upala" su u rupu iz koje se bez državne financijske pomoći ne mogu izvući. Svaki dan mediji diljem svijeta izvješćuju o novim krizama i problemima koji su rezultat sloma svjetskih burzi. No, postavlja se pitanje što je s običnim građanima koji nisu dio velikih ustanova i koji samo iz mjeseca u mjesec nastoje prehraniti svoje obitelji.

Sve veća nesigurnost

Financijska kriza nije zaobišla ni Njemačku u kojoj je vlada do sad usvojila dva konjunkturna paketa u vrijednosti od 81 milijarde eura, kako bi potaknula gospodarski razvoj. Žestoke su se rasprave vodile u njemačkoj politici oko ovih programa, a riječi kancelarke Merkel bile su jasne i glasne: "To je najbolji odgovor na krizu." No, koji je najbolji odgovor kada ste "mali" čovjek i kada svjetska financijska kriza ugrožava vaše radno mjesto i financijsku situaciju vlastite obitelji. "Naravno da ljudi osjećaju nesigurnost, jer je sve manje posla odnosno radnih mjesta. Manja su primanja i ako ljudi imaju iste ili veće izdatke, a manje dohotke, onda je prirodno da su nesigurni", riječi su Marka Bilića, hrvatskog socijalnog radnika u savjetovalištu pri Caritasu u Stuttgartu. Bilić svakodnevno radi s hrvatskim doseljenicima u Njemačkoj i dobro je upoznat s njihovim problemima, a posebno s problemima i poteškoćama koje su proizašle iz gospodarske krize. Jedni od najvećih proizvođača automobila Mercedes i Porsche svoja sjedišta imaju u Stuttgartu. Kriza je posebno zahvatila automobilske koncerne u svijetu, a Mercedes i Porsche nisu izuzetak. Mnoge automobilske koncerne spasila je državna financijska pomoć, ali i dalje izlaz traže u ukidanju radnih mjesta.

Zaposlenici Mercedesa i Porschea zabrinuti su za svoja radna mjesta, ali isto tako nadaju se boljoj budućnosti, kaže Bilić: "Svi se oni nadaju otpremnini. Većinom su to starije osobe koje se nadaju povratku u domovinu i umirovljenju, naravno do tada im ipak treba malo vremena. Međutim, oni koji su još mladi i koji trebaju duže vrijeme do mirovine, oni su naravno veoma zabrinuti." Bilić ipak ističe kako je pogrešno vlastitu budućnost vezati uz budućnost Mercedesa ili Porschea, a pogotovo ne uz neke strojeve ili šarafe.

Svatko drugačije gleda na financijsku krizu

Mnogi Hrvati u Njemačkoj vlasnici su i vlastitih restorana. Iako bi se očekivalo kako je financijska kriza i u ovoj branši ostavila negativne tragove, situacija ipak nije toliko teška, a prije svega nije toliko ni vezana uz vladajuću krizu. "Ne osjećamo negativne promjene što se tiče prometa u našem restoranu. I dalje nam dolaze gosti koji jedu i piju. Promjene smo prije svega osjetili zbog zabrane puštenja u javnim ustanovama koja je uvedena u Njemačkoj. Tada smo bili osjetili pad broja gostiju. Ali što se tiče financijske krize, to ne. Ipak ljudi vole jesti i piti", ispričala nam je jedna zaposlenica hrvatskog restorana u Bonnu. Đurđa Čupović već 40 godina živi u Njemačkoj. U Mainzu pokraj Frankfurta 40 je godina radila u farmaceutskoj industriji, a trenutno se nada prijevremenoj mirovini. Iako je upoznata s problemima koje imaju njezini poznanici u očuvanju radnih mjesta, ona i njezin suprug, koji također radi u farmaceutskoj industriji, nisu bili pogođenio posljedicama financijske krize: "Suprug poslovno ne osjeća posljedice financijske krize u svojoj tvrtki, jer posla u tamo ima dovoljno, a poslovi s medikamentima i u lošim vremenima dobro idu." No, posljedice je ipak osjetila u privatnom životu, priča Čupović, i to tamo gdje ih je najmanje očekivala. Tečaj plivanja, priča ona, za koji je platila unaprijed i to za cijelu godinu propao je, jer je cijeli kompleks otišao u stečaj. Uplaćeni novac nikada nije vidjela.

Unatoč tome, Čupović ističe kako njezina obitelj ipak nije tako pogođena krizom, kao što je to slučaj u drugim obiteljima: "Mi smo tako dugo radili i uživamo sigurnost koju mladi ljudi danas nemaju. Mi imamo financijske zalihe, tako da to ne osjećamo na primjer na hrani, putovanju ili obući." Nada se boljoj budućnosti, jer, kako kaže, kriza je sve zahvatila neočekivano, a ljudi koji nemaju posla i koji imaju malu djecu potpuno će drugačije proživjeti ovu krizu.

Trenutačna kriza utjecala je na razmišljanja hrvatskih doseljenika kad se radi o povratka u svoju domovinu, kako kaže Marko Bilić: "U bogu se bolje ne živi kao u Hrvatskoj! To sam zaključio i iz razgovora s doseljenicima i naravno svatko želi ići tamo gdje se bolje živi. Prošla su vremena kada smo mi bili europska sirotinja. Mi možemo u očima velikih zemalja biti sirotinja, ali mi lijepo, dobro i ugodno živimo, jer znamo živjeti."

Autor: Marijana Ljubičić

Odgovorna urednica: Snježana Kobešćak