Finale napetije od svake utakmice Bayerna

Ovog četvrtka (13.3.) se pred sudom u Münchenu očekuju završne riječi obrane Ulija Hoeneßa i državnog odvjetništva nakon čega se očekuje presuda.

Obrana je ove srijede iznenadila brojne promatrače ovog suđenja priznanjem iznosa zbog kojeg je Hoeneß optužen za utaju: preko 27 milijuna eura. Ali su uspjeli i ukazati na to kako je čitav iznos već bio naveden u samoprijavi Hoeneßa, što svjedoči o "iskrenom i potpunom" priznanju. Povrh toga, glavni dio novca je zarađen špekulacijama kroz švicarsku banku još prije desetak godina. S obzirom na to da djelo utaje zastarijeva nakon pet godina, u posljednje doba utajeni iznos je uglavnom bio ispod jednog milijuna eura. Tek iznad granice od jednog milijuna čak i nakon samoprijave, utajivač mora računati na zatvorsku kaznu.

Utoliko odvjetnici Hoeneßa, obzirom da je on već platio određeni iznos poreznoj upravi, računaju kako je moguće da direktor Bayerna bude oslobođen ili u najgorem slučaju, bude osuđen na uvjetnu kaznu. Argument tužbe bi mogao biti jednostavan: ovdje se čini kako od drveća ne vidimo šumu. Riječ je o golemom iznosu koji je svojedobno sezao i daleko iznad tih 27 milijuna eura, ali je Hoeneß i izgubio milijune u financijskim krizama proteklih godina. Dobar dio njemačke javnosti smatra kako bi puštanje Hoeneßa da slobodno izađe iz sudnice bila bi pljuska svakome tko uredno plaća porez.

Zatvor, globa ili sloboda?

Zato se nestrpljivo očekuje odluka suda i naveliko se čuju nagađanja, kako će glasiti presuda. Razgovarali smo s doktorom pravnih znanosti Heribertom Prantlem, urednikom redakcije za unutarnju politiku u dnevniku Süddeutsche Zeitung iz Münchena. On je dugi niz godina bio aktivan i kao državni odvjetnik te sudac.

Deutsche Welle: Uli Hoeneß je utajio više od 27 milijuna eura poreza. Kako će taj podatak utjecati na presudu?

Heribert Prantl: Hoeneß mora računati sa zatvorskom kaznom. Obrana se zasigurno nada da će se njihov klijent, zahvaljujući potpunom priznanju te otkrivanju svih računa i utaja ipak uspjeti izvući samo s uvjetnom kaznom. Međutim, kazne dulje od dvije godine ne mogu se izreći uvjetno. A budući da se radi o dosad neviđenom iznosu utajenog poreza, kazna će vjerojatno biti sukladna počinjenom kaznenom djelu. Za teške utaje poreza obično se izriče zatvorska kazna u trajanju od šest mjeseci do deset godina.

Znači li to da Hoeneß više neće moći obnašati funkciju predsjednika FC Bayerna?

Naravno, jer jednostavno nije prihvatljivo da se na čelu tako značajne tvrtke nalazi netko tko je odgovoran za utaju poreza tolikih razmjera. Nadzorni odbor Hoeneßu je dopustio da do sada ostane u njihovim uredima, budući da je čitavu prošlu godinu naglašavao kako je u siječnju 2013. sve priznao pri punoj svijesti i pameti. Naime, prema jednoj odredbi, porezni prijestupnik može izbjeći kaznenu odgovornost kroz sveobuhvatno dobrovoljno priznanje svojih nedjela. Uli Hoeneß do sada je uvijek djelovao kao da čvrsto vjeruje kako je, time što je sve priznao, zaslužio oslobođenje od kazne. No, već se prvog dana suđenja, temeljem njegovih izjava, moglo vidjeti kako je dobrovoljno priznanje tek dio utajenog poreza. I tako se mogućnost oslobađanja od kazne jednostavno raspršila.

Dva lica Ulija Honeßa

Kako je moguće da se netko, tko je u javnosti često bio tako veliki uzor, sada odjednom ponaša posve suprotno?

Uli Hoeneß ima dva lica: s jedne strane to je lice simpatičnog, pa čak i društveno angažiranog Ulija Hoeneßa, kojega zaista puno ljudi voli – a s druge strane to je lice kockara, lice pohlepnog Ulricha Hoeneßa. Ovo drugo lice pokazao je u svojim poreznim nedjelima. Priča podsjeća na Doktora Jekylla i Mistera Hydea.

Uli Hoeneß već je uoči početka suđenja bio iznenađen postupanjem Državnog odvjetništva prema njemu. Mislite li da shvaća koliko je ozbiljna situacija u kojoj se nalazi?

Još nikada nisam vidio da je optužba u samo dva dana toliko narasla. Prije Hoeneßovog iskaza u ponedjeljak (10.03.2014), smatralo se da je utajio porez u iznosu od 3,5 milijuna eura. Sada smo već na 27 milijuna – tako je proces doslovno eksplodirao.

Mislim da je Uli Hoeneß sada posve svjestan ozbiljnosti svoje situacije. Pogotovo od trenutka kada ga je vlastiti odvjetnik izgrdio, sada već legendarnom rečenicom: „Nemojte nam muljati“. Nisam baš često viđao da se u otvorenom suđenju odvjetnik tako ponaša prema vlastitom klijentu. Bio je to posljednji pokušaj ukazivanja tvrdoglavom klijentu da je vrijeme izvrdavanja i izgovora prošlo.

A meni je žao i suca. Žao mi je i državnog odvjetnika, a negdje je nekome vjerojatno žao i samog Ulija Hoeneßa, koji ipak ima određene zasluge i zahvaljujući kojemu je momčad FC Bayerna postala jedna od najboljih na svijetu, ali koji je sam sebe uvalio u takve nevolje, da čovjeka uhvati jeza.

Po čemu ćemo onda pamtiti Ulija Hoeneßa – po suđenju ili po njegovim zaslugama u klubu?

Živjet će obje njegove priče: ona o čovjeku koji je od nogometnog kluba Bayern München učinio svjetsku momčad i koji je istovremeno sam sebe gurnuo u ekstremni ofsajd.