Filipini: mukotrpna borba protiv dječje prostitucije

Leilane sanja o poslu na nebu - iznad oblaka. Ona želi raditi kao stjuardesa. Možda i zato da bi pobjegla od ludila na zemlji. Još prije dvije godine je za danas 18-godišnju Leilane bilo nezamislivo imati uobičajenu dnevnu rutinu. O budućnosti se nije ni usuđivala sanjati.

Tada Leilane nije išla u školu, već je radila u jednom baru koji joj je ujedno bio dom. Bilo joj je 14 godina kad je u jednom baru u Olongapou, sjeverno od glavnog grada Manile, počela raditi kao "zabavljačica". Pri spominjanju te riječi njezin pogled postaje mračan. Turisti iz SAD-a, Australije, Europe, Japana i Koreje - svi su oni htjeli da ih po noći u baru uslužuju i zabavljaju maloljetne djevojke. Ali Leilane ne želi govoriti o svojoj prošlosti, ona sada želi samo gledati u budućnost. Ta mlada žena potiskuje brojna poniženja koja je morala podnijeti u seks-biznisu.

Siromaštvo i nedostatak šansi

Filipini su, pored Tajlanda, Indonezije i Malezije jedno od glavnih žarišta toga biznisa s najvećim brojem djece na svijetu koja se prostituiraju. U mnogim filipinskim gradovima je seksualizirani turizam sveprisutan i spada u najisplativije izvore prihoda organiziranih kriminalaca.

Oko 800.000 ljudi je na Filipinima uključeno u prostituciju. Prema procjenama UNICEF-a samo u toj zemlji godišnje oko 100.000 djece postaje dio toga mračnog svijeta. Ona dolaze uglavnom iz slumova ili sa sela te završavaju u mreži svodnika, u začaranom krugu siromaštva i nemogućnosti dobivanja bilo kakve druge šanse u životu.

Manjkavo kazneno gonjenje

Leilane je imala sreću. Organizacija za zaštitu dječjih prava PREDA je u suradnji s filipinskim istražnim institucijama prije dvije godine organizirala raciju u baru u kojemu je ona bila prisiljena svaki dan raditi za sitan novac. Američki vlasnik toga bara i njegova poslovna partnerica, jedna filipinska "mama-san", odnosno svodnica, u toj su akciji uhićeni. U Manili sada čekaju sudski proces.

Međutim, na Filipinima je više iznimka da takvi ljudi odgovaraju za svodništvo. "Inače barovi plaćaju mito lokalnoj policiji i ništa se ne događa", kaže pater Shay Cullen koji već više od 40 godina upravlja organizacijom PREDA smještenom na rubu grada Olongapo. Za njegov ustrajni angažman protiv trgovine djecom i prostitucije je taj irski misionar već više puta bio nominiran za Nobelovu nagradu za mir.

Iako je prostitucija na Filipinima službeno ilegalna, kazneno gonjenje se provodi izrazito manjkavo. Za odgovarajući "bakšiš" vlasti zatvaraju oči pred brojnim "karaoka barovima" i noćnim klubovima podzemlja. Riječ je o simbiozi korupcije i prostitucije zbog koje taj biznis cvjeta.

"Gradovi grijeha"

No, ni vojska SAD-a koja je tu bila stacionirana nekoliko desetljeća nije posve nedužna što se situacija na Filipinima razvila u tom smjeru. Milijuni američkih vojnika su prolazili kroz vojne baze poput Naval Base Subic Baya ili Clark Air Basea. Njihovi satelitski gradovi Olongapo i Angeles su vojnicima služili kao "odmorišta". Međutim, ti gradovi su do danas gotovo potpuno ovisni o seks industriji, iako su obje američke vojne baze zatvorene još 1991. godine. Ti gradovi su danas još uvijek poznati kao "gradovi grijeha", jer povlačenjem američkih jedinica ništa se nije promijenilo, samo je klijentela danas druga - turisti koji traže seks.

Žene koje kao prostitutke ostanu trudne su u društvu stigmatizirane, isto kao i njihova djeca koje opet čeka ista sudbina. Naslijeđeno siromaštvo ih već u mladosti tjera na prostituciju. Čitave generacije su zatočene u industriji seksa - kćerke traume koja se uvijek iznova ponavlja.

Trgovina ljudima u područjima pogođenim katastrofama

Posebno ugrožene su djevojke i žene u područjima pogođenima prirodnim katastrofama, na primjer u onom u kojemu je harao tajfun Haiyan. "Postoje vjerodostojne informacije o tome da trgovci ljudima pretražuju regije u koje su ljudi evakuirani u potrazi za novim mladim djevojkama. Prtiom se otima siročad. Ili se mladim ženama nude poslovi u kojima ih komercijalno seksualno izrabljuju", navodi pater Shay.

Te djevojke i žene su posebno ugrožene jer kao žrtve prirodnih katastrofa žive na rubu egzistencije. Bez posla i krova nad glavom one su ovisne o donacijama. Svaka sumnjiva ponuda za posao se prihvaća iz očaja.

"Pogledaj mene, uspjela sam"

33-godišnja socijalna radnica Marlyn Capio tajno radi za organizaciju PREDA, često u kriznim područjima, kao i u barovima u kojima se nude prostitutke. U potrazi je za djevojkama koje se seksualno iskorištava. I Leilane je tako uspjela izvući iz prostitucije.

Capio je i sama nekoć sama bila maloljetna prostitutka. Nju su kao mladu djevojku iz ralja prostitucije spasili pater Shay i njegova organizacija PREDA. Zahvaljujući jednoj stipendiji koju je dobila završila je fakultet te se sada i sama brine za djecu s ulice. Ona je pokrenula na stotine sudskih procesa protiv zlostavljača te u drži predavanja o svom radu u cijelom svijetu. Idućeg travnja je čak pozvana da govori pred američkim Kongresom. Nenadano je postala poznata i u Njemačkoj: njezina životna priča je 1998. bila povod za scenarij jedne epizode "Tatorta", poznate i omiljene kriminalističke serije Prvog televizijskog programa njemačke javne radiotelevizije (ARD).

Za Leilane je Marlyn poput neke inspiracije kako se može uspjeti unatoč lošem početku u životu. "Ja prihvaćam svoju prošlost i želim biti uzor tim mladim djevojkama. Pogledaj me", kaže ona mladoj Leilane, "ja sam uspjela."

Koji savjet bi Leilane sada rado dala drugim mladim djevojkama? "Slušajte roditelje i dobro učite u školi. To je vrlo važno." A nakon kratkog oklijevanja dodaje: "I nikad ne pokušavajte raditi u barovima. Takvo iskustvo uništi dostojanstvo svakog čovjeka."