Ferdinand Piëch - posljednji patrijarh njemačke privrede
27. kolovoza 2019
Upravo je Ferdinand Piëch od Volkswagena napravio ono što je on danas: globalno aktivni, iznimno uspješni automobilski koncern. Kada je Piëch početkom 1993. preuzeo šefovsku dužnost u Wolfsburgu, koncern je bio u dubokoj krizi. Neki su izvori kasnije pričali kako je Piëch tada (navodno) svojoj supruzi rekao da nije siguran hoće li za dva mjeseca uopće moći isplatiti plaće svojim zaposlenicima. I onda se Piëch bacio - na posao.
Počeo je s velikim pospremanjem: kompletno je pretumbao VW, otpustio cijeli niz top-menadžera. Uveo je takozvanu „strategiju platforme": različiti modeli vozila su sklapani na temelju iste tehničke baze. Uveo je i četvorodnevni radni tjedan, fleksibilna radna vremena i tako spasio tisuće radnih mjesta. I kupovao je druge marke. Puno je kupovao. Na koncu je kreirao automobilski koncern koji svojim mušterijama nudi sve što se vrti na kotačima – od motocikla do teških teretnjaka. Od automobila koji troše tri litre goriva na 100 kilometara, pa do Bugattija s 1.000 konjskih snaga. Dvanaest marki pod istim krovom.
Kada je 2002. prešao na čelo Nadzornog odbora, koncern VW je pod njegovom dirigentskom palicom uspio udvostručiti promet i zabilježiti rekordnu dobit.
„Otvrdnuo" u internatu
Ferdinand Piëch je rođen u Beču 1937. U Porscheovom obiteljskom klanu su ga nazivali pomalo posprdno „Burli" (pomalo posprdni bavarski izraz za „dečkića"), nisu ga smatrali talentiranim, kući je donosio loše ocjene i stroga majka ga je na koncu poslala u internat. Da „otvrdne", kako je on to kasnije rekao u svojoj biografiji, a vrijeme provedeno u internatu opisao kao „mračno doba odgoja". Tamo je, kako je napisao, spoznao da je "puno toga moguće napraviti samo samostalno, jer se na druge čovjek ne može osloniti". I upravo će se ta misao provlačiti kroz njegov život poput crvene niti.
Piëch je studirao strojarstvo. Studij je ovaj diplomirani inženjer okončao radom o motornoj tehnici u auto-moto sportu. Njegova automobilska karijera je počela u 70-im godinama prošlog stoljeća u Porscheu. U gradiću Zuffenhausenu (gdje je Porscheova centrala) upravo je Piëch radio na razvoju legendarnog Porschea 917, koji je kasnije trijumfirao na utrci 24 sata Le Mansa.
Obitelj Porsche nije mu dozvolila da ostvari svoj stari san – i postane šef te marke. Porscheov patron Ferry Porsche je naime tada poručio da na čelu Porschea ne želi vidjeti osobe koje ne „nose obiteljsko ime". Piëch se povinuo i 1972. prešao u Ingolstadt u Audi, u sektor tehničkog razvoja, i preko te „zaobilaznice" kasnije preuzeo šefovsku fotelju kod Audija.
Piëcha nitko ne može zaustaviti
20 godina kasnije, nakon što je Piëch pretvorio Audi od dosadne marke koju voze umirovljenici u „premium-proizvođača", napušta Ingolstadt i seli se u Wolfsburg. Nitko ga tamo više ne može zaustaviti, pa ni špijunska afera oko menadžera Joséa Ingnacia Lopeza kojega je upravo Piëch „oteo" General Motorsu i koji je pritom sa sobom odnio cijeli niz povjerljivih dokumenata. Ne može ga zaustaviti ni korupcijska afera niti seks-zabave i luksuzna putovanja za članove Radničkog vijeća kod VW-a. Nakon gotovo desetljeća provedenog na dužnosti šefa Upravnog odbora VW-a (1993.- 2002.) za prof. dr. Ferdinanda Karla Piëcha počinje stvarni „osvajački pohod" – s pozicije šefa Nadzornog odbora njemačkog koncerna.
"Tko ne da gas ili smeta mojim ljudima, gotov je", tako nekako se to (u slobodnom prijevodu) može pročitati u njegovoj biografiji. I mnogi su to osjetili na vlastitoj koži – i to bolno. Na primjer Bernd Pischetsrieder kojega je Piëch doveo iz BMW-a i 2002. instalirao kao svog nasljednika i šefa VW-a. Četiri godine kasnije mu je dao otkaz: „Prekasno sam shvatio da sam izabrao pogrešnog."
Ili Porscheovog šefa Wendelina Wiedekinga. Na pitanje ima li još uvijek povjerenja u njega, Piëch je u svibnju 2009. odgovorio: „Trenutno još imam. Izbrišite još." Piëch je u tim danima pokazao koliko je briljantan strateg – naime, godinu dana ranije je mali Porsche pokušao preuzeti veliki VW. I Piëch, stari lisac, uspio je preokrenuti igru. I tako je Porsche degradiran, postao je samo jedna od nekoliko marki u sklopu koncerna VW. Bila je to javna pljuska šefu klana Porsche – i kasna osveta. „Burli" im je pokazao što je u stanju napraviti.
Slučaj Winterkorn
2014. je Piëch dostigao vrhunac svoje moći. Koncern VW po prvi put je u svojoj povijesti uspio prodati više od deset milijuna vozila, ostvario je godišnji promet od 200 milijardi eura i zaradio – 12 milijardi. Ali to Piëchu nije dovoljno, on želi više: on do 2018. želi preteći vječitog rivala Toyotu i postati broj jedan u svijetu. VW je taj cilj ostvario dvije godine prije zacrtanog plana. Ali bez Piëcha. On je napustio VW.
Zato što je napravio jednu grešku. „Distanciram se od Winterkorna." Legendarna rečenica iz njegovog intervjua za Der Spiegel iz travnja 2015. označila je početak borbe za vlast između Martina Winterkorna i njegovog mentora Piëcha. Winterkorn je (baš kao i Piëch) iznimno talentiran tehničar, ali i osoba s istančanim instinktom za moć. Winterkorn je, takav dojam ima Piëch, previše autoritativan, njegova ekstravagancija nervira starog patrijarha: 50.000 eura je Winterkorn platio za japanske Koi šarane u ribnjaku njegovog imanja u Wolfsburgu. I to na trošak firme.
Ali u ovom dvoboju Piëch se preračunao. Izgubio je dvoboj protiv Winterkorna, jer je ovaj imao više svojih ljudi u Nadzornom odboru. I Piëch se 25.4.2015. povukao s dužnosti šefa Nadzornog odbora u VW-u. Nekoliko mjeseci kasnije izbio je skandal oko dizelaša, skandal čijim se posljedicama Volkswagen bavi i danas.
Iz protokola s iskazima svjedoka Piëcha koje je on dao državnim odvjetnicima Pokrajinskog suda u Braunschweigu koncem 2016. proizlazi da je on već u veljači 2015. imao informacije o manipulacijama testova ispušnih plinova. Nakon što je od Winterkorna zatražio objašnjenje, ovaj je, navodno, samo odmahnuo rukom. Možda je upravo ta epizoda dovela do kraha u odnosu dvojice automobilskih menadžera? Odgovor na to pitanje vjerojatno nikada nećemo dobiti.
U životu Ferdinanda Piëcha, tako je 2015. napisao list Frankfurter Allgemeine Sonntagszeitung, bile su najvažnije tri stvari: Volkswagen, obitelj, novac. Tim redoslijedom. Tako je navodno on to sam rekao. Možda je Piëch, otac 12 djece, ipak bio i nešto više od beskrupuloznog patrijarha? Na pozivnici za njegov 75. rođendan stajale su sljedeće riječi: „Ja sam ustvari skroz drugačiji, samo što nemam baš često priliku to i biti."