Fenomen 'Erdogan' i očajna oporba

Vjersko-konzervativna stranka AKP premijera Recepa Tayyipa Erdogana postigla je na lokalnim izborima u nedjelju (30.3.) ponovno fantastične rezultate. Sada se njegovi očajni kritičari i protivnici kod kuće i u inozemstvu pokušavaju oporaviti od šoka izazvanog tim neočekivano jasnim rezultatima. Oporbene stranke su doživjele nespjeh zbog nedostatka jasnih i uvjerljivih argumenata, programa i strategija. Pokušaj formiranja jedne jedinstvene fronte kao protuteže AKP-u u nekoliko regija nije se mrdnuo od početka.

Kako se to moglo dogoditi? Nisu li na vidjelo izašle brojne optužbe protiv Erdogana za korupciju, kao i protiv njegove obitelji i više članove njegove vlade? Nije li se zato smatralo sigurnim da će ga birači kazniti zbog toga? Kako je u velikim središtima poput Istanbula i Ankare, usprkos snažnim protukandidatima, ipak pobijedio AKP? Brojna se pitanja nameću nakon poraza protivnika AKP-a, nakon što je Erdogan širom zemlje osvojio više od 45 posto glasova, šest posto više nego na lokalnim izborima prije pet godina. Republikanska narodna stranka CHP još je samo mrtvo slovo na papiru. Pod vodstvom Kemala Kilicdaroglua, koji ostavlja blijed dojam u usporedbi s Erdoganom, ta stranka prijeti potonuti u beznačajnost.

Osveta neprivilegiranih

Izborni rezultat je kazna za etablirane stranke i obrazovane slojeve zbog njihove arogancije prema masama u Turskoj, koje su ponižavane i iskorištavane desetljećima. Zaposleni kao posluga i većinom smješteni u nehumanim uvjetima u stambenim blokovima velikih gradova, oni su se svojim gospodarima osvetili isto tako kao i tradicionalno potcjenjivani ljudi sa sela. Erdogan je spoznao kako tim ljudima može pružiti uvjerljivi novi izvor identifikacije, naime vjeru umjesto prolaznih zapadnih vrijednosti. Neobrazovani slojevi, koji čine znatnu većinu od 77 milijuna stanovnika, u Erdoganu vide svog zagovornika i zato prelaze preko optužbi za njegovo osobno bogaćenje kroz zlouporabu vlasti.

Lijevo-nacionalistički CHP, koji je uspio dobiti 26 posto glasova, samo dva posto više nego na prošlim izborima, nije profitirao od suradnje s desnim nacionalistima i Kurdima. Naprotiv, te čudne konstalacije protiv Erdogana samo su naštetile vjerodostojnosti kemalističkog CHP-a.

Europa mora biti strpljiva

Erdoganov "govor s balkona" u nedjelju kasno navečer bio je daleko od uobičajenog ponašanja izbornih pobjednika u Europi koji se najprije trude miriti, a time i pridobiti simpatije. Naprotiv, on se vanjskopolitički opasno opredijelio i izjavio da se Sirija nalazi "u ratu" protiv Turske. To su riskantni tonovi za premijera jedne članice NATO-a čiji saveznici ne žele biti umiješani u građanski rat u Siriji. I propovjednik Fethullah Gülen spada među jasne gubitnike. Pokret ovog duhovnog vođe koji njime od 1999. godine upravlja iz SAD-a poražen je od strane Erdogana - kao i čitava oporba.

Što sada ostaje kao zaključak za Europu? Erdogan će u pregovorima nastupati odlučnije nego ikada i neće se ustručavati staviti pod znak pitanja europske ambicije svoje zemlje. No to vlade članica EU-a ni u kom slučaju ne bi trebalo navesti na odricanje od Turske ili čak na prekid pristupnih pregovora. Europa i dalje treba Tursku kao pouzdanog gospodarskog i vojnog partnera u jednoj nemirnoj regiji.