„Feminizam je na Balkanu još uvijek pogrdna riječ“

Članak u novinama Neue Zürcher Zeitung (NZZ) počinje sjećanjem autorice i književnice Lane Bastašić, rodom iz Banjaluke, na jednu nepravdu: odlazak u lov početkom 1990-ih, u koji je njezin djed poveo njezinog brata, ali ne i nju - samo zato što je djevojčica. Morala je ostati kod kuće i vježbati abecedu. U isto vrijeme, 300 kilometara dalje, odigravao se "drugi lov" – lov na književnicu Dubravku Ugrešić, koju je „hrvatska javnost proglasila izdajnicom i vješticom jer je prosvjedovala protiv nacionalizma".  Istovremeno su njezine kolege, svi ugledni profesori književnosti, muškarci i žene – šutjeli. „I tako je najznačajnija jugoslavenska književnica otišla u progonstvo, dok su muškarci ubijali divljač i ljude, a ja se bavila usavršavanjem svoje kaligrafije".

30 godina kasnije i sama Lana Bastašić bila je optužena za vještičarenje. Tada je prvi put srela Dubravku Ugrešić. "Danas je nemoguće govoriti o feminizmu na Balkanu, a da se ne prisjetimo raspada Jugoslavije", piše ona u članku za NZZ. "Emancipacija žena išla je ruku pod ruku s antifašističkim pokretom u Jugoslaviji. Jedna od njezinih najvažnijih poluga bila je Antifašističko vijeće žena (AFŽ) , osnovano u Bosni 1942. godine s ciljem mobilizacije žena u partizane u svrhu narodnooslobodilačkog otpora. One više nisu bile samo majke, sestre i supruge: osim što su bile bolničarke, kuharice, krojačice i kurirke, te su se žene dobrovoljno prijavljivale na frontu, a neke su postale i prvi heroji Jugoslavije: poput Marije Bursać, Rade Vranješević i Vahide Maglajlić".

Nakon sudjelovanja u Drugom svjetskom ratu Jugoslavenke su konačno dobile pravo glasa i 29. studenoga 1945. glasale protiv monarhije i za republiku (SFRJ). Sljedeće godine, po novom Ustavu, ženama su dodijeljena jednaka prava kao i muškarcima. „Obje moje bake, jedna muslimanka, druga kršćanka, dobile su pristup univerzitetskom obrazovanju i dopušteno im je raditi u državnom sektoru. Nosile su štikle i ruž za usne. Jedna od njih se razvela 1960.", piše Lana Bastašić u svom tekstu za NZZ.

Potom prelazi na devedesete godina prošlog stoljeća u Banja Luci, gdje je odrasla, navodeći kako su srpski nacionalisti promijenili nazive ulica palih partizanki Rade Vranješević i Vahide Maglajlić, čiji su spomenici krasili Banjaluku. „Srpski nacionalisti nisu promijenili samo imena već su izbrisali i sva muslimanska obilježja u gradu", piše dalje u članku. Prijedlog, podnesen ove godine, da se banjalučkoj ulici vrati Vahidino ime, izravno je odbijen.

Ulice su preimenovane u Majku Jugovića, koja je u Kosovskoj bitki izgubila muža i sedam sinova, Majku Kristinu koja je izgubila tri sina u Vojsci RS, Majku Jevrosimu koja je rodila srpskog junaka Kraljevića Marka i Majku Knežopoljku, lik iz poeme Skendera Kulenovića. Pri tome su sinovi majke Knežopoljke ubijeni od strane istih ljudi protiv kojih se borila i Vahida. A za razliku od Vahide, „nijedna od srpskih majki nije bila rođena u Banjaluci" i ni jedna se „nije borila za oslobođenje svoje zemlje od okupacije", piše NZZ.

U članku se dalje navodi kako su se ovakve pojave događale i u drugim bivšim jugoslavenskim republikama: preimenovane su ulice, podignuti kipovi u znak nacionalnog ponosa, a imena partizanki izbrisana iz gradova. „Žene su postale „vlasništvo nacije", a nicali su pokreti, koji su se borili protiv prekida trudnoće.

„Kada me je napao jedan direktor muzeja iz Beograda, nazivajući moje pjesme bogohuljenjem i lezbijskim koještarijama, napad se preusmjerio na mog oca, koji me nije dobro odgojio", piše dalje autorica teksta. Moja tetovaža ukazivala je da „vladam sposobnostima vještičarenja, što nije u skladu s pravoslavnim, kršćanskim vrijednostima".

Uz to, kako dalje navodi Lana Bastašić, posljednjih nekoliko godina klevetao ju je i jedan sveučilišni profesor, koji je smijenjen zbog mnogobrojnih pritužbi žena. Većinu vremena on je proveo upozoravajući ljude na nju kao "samomrzeću Srpkinju" i "polutalentiranu diletanticu" koju vjerojatno "Zapad plaća da umoči olovku u onu stvar umjesto da priča o ubijenim precima".

Skoro da nema literarnog festivala na kojem je Lana Bastašić bila pošteđena sekstističkih komentara, a po tom pitanju se nije proslavilo ni Sarajevo. Tamo je na festivalu knjige Bookstan nju i književnicu Rumenu Bužarovsku jedan muškarac iz publike podučavao „o svetoj ulozi majčinstva", izražavajući razočarenje da to za ove književnice nije od interesa.

Ukazala je i na slučaj Marije Lukić u gradiću Brusu u Srbiji, gdje je pala „povijesna presuda pravosuđa Srbije": bivši gradonačelnik osuđen je na tri mjeseca zatvora zbog seksualnog uznemiravanja svoje suradnice.

„Feminizam je na Balkanu još uvijek pogrdna riječ“, zaključuje autorica teksta u švicarskim novinama Neue Zürcher Zeitung i ukazuje kako tamošnje obrazovane žene i muškarci, poznati i renomirani ljudi, književnici i novinari stalno „ističu svoj antifeminizam" – za razliku od „partizanke" Dubravke Ugrešić, koju su „prognali kao vješticu" i koja i dan danas sebe naziva „jugoslavenskom književnicom" – ženom koja se „ laptopom bori protiv fašizma".

Pripremila Jasmina Rose