Femicid na Kosovu: balkanski fenomen?

Mlada majka Erona C. iz Uroševca imala je samo 21 godinu kada ju je ubio bivši muž. Sastao se s njom da joj vrati dijete. Nakon primopredaje, iznenada je izvadio pištolj, pucao u svoju bivšu suprugu i ranio njezinog brata koji je bio u njezinoj pratnji.

Gjiljeta U. iz Peći, majka troje djece, ubijena je u 42. godini. Prema službenim izvještajima, njezin ubojica se policiji predao riječima: „Upucao sam svoju ženu“.

Obje žene, Erona C. i Gjiljeta U., ubijene su na Kosovu u travnju 2024. godine - u roku od pet dana. Njihova ubojstva izazvala su užas širom zemlje. Predsjednica Vjosa Osmani proglasila je dan nacionalne žalosti u znak sjećanja na žene i djevojke žrtve rodno utemeljenog nasilja na Kosovu.

Ali čak i ako su mnogi građani Kosova bili užasnuti, malo njih je zapravo bilo iznenađeno. Aktivisti i organizacije za ljudska prava već dugo osuđuju strukturalne propuste zbog kojih žene na Kosovu bivaju žrtve činova nasilja. Mnogi ljudi se pitaju: što se još treba dogoditi prije nego što se nešto konačno promijeni?

Niske kazne za počinitelje

Posljednjih godina bilo je, barem na papiru pozitivnih pomaka. Nasilje u obitelji je kazneno djelo na Kosovu od 2019. godine. Sudovi mogu kazniti počinitelje novčanom kaznom od 100 do 25.000 eura i zatvorom do tri godine. Ali do danas su mnoge presude bile blage. Slučaj Gjiljete U. je odličan primjer za to. Kasniji ubojica Gjiljete U. bio je poznat policiji po nasilju u obitelji i osuđen je na tri mjeseca zatvora i novčanu kaznu od 100 eura 2022. godine. S obzirom na to da je platio 300 eura izbjegao je tri mjeseca zatvora.

Ministrica pravosuđa Albulena Hadžiju napisala je na Facebooku nakon zločina: „Raniji počinitelji često na kraju postaju ubojice jer ih odgovorne institucije ne kažnjavaju adekvatno”. Ona je sazvala hitan sastanak s ministrom unutarnjih poslova, šefom policije, državnim tužiteljem i drugim dužnosnicima.

Ali aktivisti kritiziraju da takve kratkoročne akcije ništa ne mijenjaju na raširenoj klimi nekažnjivosti nasilja u obitelji koja se nastavlja i pod sadašnjom vladom. „Potreban nam je jači pravosudni sustav, brže procedure i češće maksimalne kazne za počinitelje", kaže sociologinja Bukurie Rustemi.

Policija nasilje ne shvaća ozbiljno

Prema službenoj policijskoj statistici, četiri žene su ubijene u femicidima, a 2.120 žena je zlostavljano na Kosovu, zemlji od 1,8 milijuna stanovnika, u 2023. godini. Vjerojatno je da je stvarni broj slučajeva još veći. Mnoge žene se ne usuđuju prijaviti počinitelje – i zbog straha da ih policija i pravosuđe neće shvatiti ozbiljno. U istraživanju Amnesty Internationala objavljenom u kolovozu 2023. godine, žrtve obiteljskog nasilja kažu da im je policija rekla da je nasilno ponašanje njihovih partnera potpuno normalno. Zastrašivanje, prijetnje i psihičko nasilje uglavnom su odbačeni, policija je često intervenirala samo kada su postojali očigledni znaci fizičkog nasilja, kao što su modrice.

U većini slučajeva za nastalu situaciju djelomično se okrivljuju žrtve – s ozbiljnim posljedicama, kaže psihologinja Kaltrina Ajeti: „Žrtve često misle da su same doprinijele stvaranju takve situacije – odnosno dovele nasilnika do tog da konstantno čini nasilje - dakle do uništenja obitelji".

Ovakav način razmišljanja je još uvijek rasprostranjen ne samo u policiji, već i u samom kosovskom društvu.

Nenasilan život? Neprocjenjivo…

Kosovsko društvo i njegove strukture, duboko ukorijenjene u patrijarhatu, vjerojatno su jedan od glavnih razloga za femicide. „Uloga žene na Kosovu je domaćica i njegovateljica djece, muža i starih u obitelji", kaže Bukurije Rustemi. Mušku dominaciju u velikim dijelovima društva mnogim ženama je još uvijek teško savladati. „Nedostaju im obrazovanje, posao i ekonomska neovisnost", kaže Rustemi.

Zana Aslani, šefica Ženske kuće u Prištini, potvrđuje da se mnoge žene koje smognu hrabrosti da napuste svog muža nasilnika kasnije vrate njemu iz čisto ekonomskih razloga. One jednostavno ne mogu sebi priuštiti samostalan život jer često nemaju vlastiti prihod. U 2021. godini, oko 50 posto muškaraca na Kosovu bilo je formalno zaposleno. Žena samo 17 posto.

Gotovo da nema mogućnosti da žena izgradi financijski neovisan život. Imovina je pretežno u vlasništvu muškaraca. Žene su uglavnom izuzete od nasljedstva: prema kosovskom zakonu, braća i sestre imaju jednako pravo na nasljedstvo. U praksi, međutim, obično vrijedi tradicija: nasljeđuju samo muškarci - a žene ostaju praznih ruku. Zato što se udaju u obitelj svog muža - i pritom napuštaju svoju obitelj, čime gube pravo glasa, ali i pravo na nasljedstvo.

Tradicija često ne dozvoljava povratak u roditeljski dom – čak ni nakon što je žena pretrpjela nasilje. Kada se žene udaju i odu u obitelj svog muža, one praktički pripadaju svom mužu. Žene koje se vraćaju partnerima nakon što su u roditeljskom domu odbili da ih prime nazad, one često pate od posttraumatskih stresnih poremećaja i depresije, kaže Kaltrina Ajeti. Počinitelji se, s druge strane, onda obično osjećaju osnaženima. „Počinitelj je tada svjestan da njegova partnerica nema izbora i drugog izlaza."

Balkanski fenomen?

Međutim, to se ne događa samo na Kosovu, kaže sociologinja Bukurije Rustemi. „Svuda na Balkanu ima slučajeva femicida. Patrijarhalno društvo je slično svuda na Balkanu – moglo bi se govoriti o balkanskom mentalitetu.“ Situaciju pogoršava sveprisutno iskustvo nasilja tijekom balkanskih ratova i ponekad teška socio-ekonomska situacija. Postoje i drugi okidači za nasilje koji se također mogu primijetiti u drugim zemljama. Sociologinja Bukurije Rustemi navodi psihološke probleme kao što su psihoze, depresija i drugi neliječeni psihološki problemi počinitelja, također konzumacija droga i alkohola i socijalni razlozi. „Nasilje na televiziji i na društvenim mrežama, posebno govor mržnje, također snižava moralne norme kod mladića“, kaže ona.

Ali patrijarhalni aspekt je najozbiljniji i najtvrdokorniji, naglašava ona. Svaki pokušaj žene da promijeni ovu situaciju blokiraju muškarci.