"Fair jobs" kao motor gospodarskog razvoja

Milijardu i po ljudi u zemljama u razvoju jedva sastavlja kraj s krajem od svojih plaća. Toliko ljudi širom svijeta se mora pomiriti s minimalnim nadnicama i lošim uvjetima rada, prenosi u svom izvješću UN-ova organizacija za rad ILO, objavljenom proteklog tjedna u Ženevi.

Pri tome bi pošteni ("faire") uvjeti rada mogli pomoći razvoju. Grupa stručnjaka spomenute organizacije istraživala je tržište rada u 145 zemalja u razvoju i onih koje su već uznapredovale u industrijalizaciji. Ustanovljeno je da tamo gdje postoje jasni zakoni, tarifni ugovori i socijalni sustavi, tamo gdje su regulirana prava i osiguranje radnika, postoji i pozitivniji razvoj cijelog društva u odnosu na države s drastično niskim plaćama.

Kvaliteta umjesto kvantitete

"Kvaliteta utječe na razvoj", kaže Mouazam Mahmood, jedan od autora studije ILO-a. On također negira tvrdnju da je za poticanje sveobuhvatnog gospodarskog razvoja dovoljno kada se u nekoj zemlji masovno izgrade pogoni stranih tvrtki orijentiranih ka izvozu.

"Ne izvoz, nego kvaliteta radova objašnjava zašto neke države, dugoročno gledano, ostvaruju i veće prihode", kaže Mahmood i naglašava kako bolji poslovi donose i bolje obrazovanje, veću produktivnost i sigurnije poslovno okruženje. To tada pospješuje i cjelokupno gospodarstvo jedne zemlje: "Kada se konkurentnost temelji na kvalitetnim poslovima, kada se nacionalno gospodarstvo bazira na poštenim plaćama, tada unutarnje tržište posješuje i gospodarski rast slično kao i izvoz."

Preporuka stručnjaka ILO-a je jasna - ne samo izvozno orijentirano gospodarstvo, nego kombinacija rasta potražnje na unutarnjem tržištu, veća kupovna moć radnika koji imaju sigurna radna mjesta i izvoz čine formulu koja donosi razvoj i smanjenje siromaštva.

Pojedine zemlje na pogrešnom putu

Mahmood navodi kako raduje napredak brojnih zemalja u razvoju gdje su se uvjeti rada počeli poboljšavati. Međutim, stanje se u brojnim industrijskim zemljama Europe počinje kretati u negativnom smjeru. Monika Kemperle, zamjenica glavnog tajnika ILO-a, već godinama prati takav razvoj događaja.

"Sve više raste nesigurnost radnika na tržištu rada", kaže ona ukazujući na brojne europske radnike koji se nalaze u neugodnoj situaciji. Kao primjer navodi ugovore na neodređeno vrijeme koji za brojne radnike predstavljaju realnu prijetnju njihovoj egzistenciji. Oni ne znaju da li će njihovi ugovori biti produženi kada isteknu. Nesigurnost donose i ugovori o radu na skraćeno radno vrijeme i satnice ispod dozvoljenih granica jer radnici od tih prinosa više ne mogu preživjeti. "Ovo je postala gotovo normalna situacija", kaže Kemperle.

Sve više mladih nezaposleno

ILO upozorava kako je u mnogim zemljama u porastu nezaposlenost među mladima. U sljedećih pet godina će u zemljama u razvoju na tržištu rada sreću potražiti dodatnih 200 milijuna mladih. Nezaposlenost među omladinom je danas tri puta veća nego među starijim slojevima stanovništva. U Sjevernoj Africi i na Bliskom istoku svaki treći mladi čovjek je nezaposlen.

Pri tome bi se mnogi problemi mogli riješiti kada bi se svi pridržavali normi koje propisuje ILO, tvrde u ovoj organizaciji. U brojnim zemljama je danas sasvim normalno da se radi po 12, 14 ili čak 16 sati dnevno, a da se ne plate prekovremeni sati. ILO navodi da je normalno da radnik tjedno radi najviše 48 sati.

Prava radnika uvrstiti u međunarodne ugovore o trgovini

Monika Kemperle smatra da sami sindikati nisu dovoljno moćni da bi poslodavcima nametnuli zapošljavanje po "fer principima". U mnogim državama radnicima nije ni dozvoljeno da se organiziraju u sindikate.

"Mnogo bolje bi bilo kada bi se i međunarodna organizacija za trgovinu WTO osvrnula na osnovna pravila za tržišta rada", kaže Kemperle i ukazuje da to već godinama traže sindikalne organizacije iz cijelog svijeta.

Mouazam Mahmood dodaje: "Put ka većoj konkurentnosti gospodarstva vodi samo preko dobrih uvjeta za rad, a ne preko slabljenja prava radnika."