Europride u Vučićevoj "Zemlji čuda"

I to je gotovo – šetnja u okviru Europridea prošla je bez većih incidenata. Doduše, skraćenom i promijenjenom rutom, uz oko pet tisuća policajaca, i sukobe na marginama, ozlijeđene i uhićene.

I to sve u društvenoj atmosferi koju odlikuju odbijanje LGBT zajednice ili, u najboljem slučaju, ravnodušnost prema njoj. Ali, parada se ipak održala, što do posljednjeg trenutka nije bilo izvjesno.

Uzbuđenje oko parade

Tjednima je to bila glavna tema o kojoj se raspravljalo u medijima, gdje su riječ dobivali i najbizarniji protivnici „pederbala". U toj šarenoj ekipi skupile su se desničarske oporbene stranke, ekstremisti, huligani, tvrdo krilo crkve.

Njihov zajednički imenitelj bio je stav da Pride podriva temelje srpske tradicije i obitelji, i da će se protiv nje braniti, spominjali su se oružje i potoci krvi na ulicama, ako treba.

Organizatori su prkosno ponavljali da će parade biti i o tome su do zadnjeg trenutka pregovarali s državom.Od početka je stvar najavljena više kao „šetnja" nego kao pravi protest.

A država? U isprobanom maniru se autokratski vođa Aleksandar Vučić javljao za riječ proturječeći samom sebi, ili je pak slao svoje podčinjene da izjave ovo ili ono. Čas se govorilo da je parada „otkazana", pa „zabranjena", čas da su organizatori „zamoljeni" da ne šetaju, ali da im nitko ne može da zabraniti šetnju.

Umiješali su se i zapadni političari, najavljujući da će osobno doći na paradu, veleposlanici su upozoravali na demokratske principe i ljudska prava. Vrlo su, rekli su, zabrinuti za europsku budućnost Srbije.

Sada su, kao u Zemlji čuda, svi nekako ispali pobjednici.

Vučić u svom elementu

LGBT zajednica je dobila šetnju i val međunarodne solidarnosti. Desničari i crkva su signalizirali da se moraju svugdje gurati, i da su u stanju mobilizirati pristalice kad treba. A zapadni političari mogu vjerovati u to kako su vrlo utjecajni.

Vučić je pak pokazao da može sačuvati javni red i da se, kao plemeniti državnik, najprije brine o državi, društvenom miru, te jedinstvu i napretku nacije. Poruka je da samo on tako nešto može ostvariti, jer on je gravitacijska točka „pristojne Srbije" koju tobože ugrožavaju ekstremisti „s obje strane".

Njegova poruka za domaću javnost glasi: stabilnost i država, to sam ja. Za mnoge u Srbiji je to ključna poruka.

Poruka prema van: samo sa mnom možete pregovarati jer samo ja mogu osigurati stabilnost Srbije i regije. A Zapad se ničega više ne plaši nego novih napetosti ili, ne daj Bože, oružanih sukoba.

Usput je Vučić poručio i da ima važnija posla od marginalnih pitanja kakva je jedna LGBT parada ili neka „litija". U petak je primio mađarskog premijera i „prijatelja" Viktora Orbana i odlikovao ga. Onda je odletio ka New Yorku na Opću skupštinu UN-a. Vučić neumorno radi za dobrobit srpskog naroda.

Opet mu je upalilo. Jedan od principa njegove politike jest da održava stanje neprekidne uzbuđenosti. Stvar mu olakšava kontrola pretežnog broja medija. Mnogo prije Trumpa, i baš kao njegov prijatelj Orban, Vučić je ustanovio stalno hiperventiliranje kao modus politike. Krize su neprestane, prijetnje vrebaju sa svih strana, ali samo on može dovesti srpski brod do svijetle budućnosti.

Jesu li, dakle, ovakvim održavanjem parade na Europrideu stvarno svi pobijedili? Malo jesu. A malo više je, kao i u svemu u Srbiji, pobijedio Aleksandar Vučić. Ostali su u sporednim ulogama. Mogu i oni pomalo pobjeđivati, prije nego što nestanu sa scene dok glavni protagonist bere lovorike.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu