EU Außenpolitik
31. listopada 2009
Već sada postoji funkcija visokog predstavnika za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku. Tu dužnost još uvijek obavlja Javier Solana. No, on na području vanjske politike trenutačno konkurira s resornim ministrima država članica i europskom povjerenicom za vanjsku politiku Benitom Ferrero-Waldner. Definiranje jasnih vanjskopolitičkih ciljeva Europske unije također je dodatno otežavala i činjenica da se predsjedatelj Europskim vijećem mijenjao svakih šest mjeseci. Zato često nije bilo jasno tko ima zadnju riječ kada se radi o odnosima s inozemstvom i tko je u stvari prava adresa na koju se trebaju obratiti treće države kada žele stupiti u kontakt s EU-om.
Visoki predstavnik s povećanim autoritetom
Kako bi se donekle riješili ti problemi, ubuduće više neće postojati i visoki predstavnik i povjerenik za vanjsku politiku nego će za taj resor biti zadužen samo jedan europski ministar. On se, doduše, formalno neće zvati ministrom, nego će i dalje nositi naziv "visoki predstavnik", kako bi se time izbjegao dojam o postojanju jedinstvene europske države. Osoba kojoj će biti povjerena ta dužnost istodobno će biti i potpredsjednik Europske komisije. Time će ona biti povezana i s Europskim vijećem i s Komisijom, što će dodatno ojačati njezin autoritet. Osim toga, taj će visoki predstavnik imati na raspolaganju i vlastitu diplomatsku službu u kojoj će biti zaposleno na tisuće službenika iz Vijeća i Komisije, kao i diplomati pojedinih država članica.
Sve to bi trebalo doprinijeti jačanju utjecaja europske vanjske politike i istodobno njezinom pojednostavljenju. No, nisu svi oduševljeni tim promjenama. Kritičari ističu kako će time pojedine države članice izgubiti na svom vanjskopolitičkom značenju. Ali upravo to je i bio cilj reforme. Jer, uočeno je da Europska unija u međunarodnoj politici igra premalu ulogu s obzirom na svoje gospodarsko značenje, a razlog tome je to što u važnim pitanjima često ne postoji jedinstveno stajalište Unije.
Podjela nadležnosti ostaje nejasna
I mada se ovom reformom, ako ništa drugo, barem ujedinjavaju dvije postojeće funkcije visokog predstavnika i povjerenika za vanjsku politiku, situacija će i dalje ostati složena. Naime, planirane su i promjene u Europskom vijeću, koje čine šefovi država ili vlada članica EU-a. Do sada su se svakih pola godine na čelu tog tijela izmjenjivale zemlje članice, a ubuduće bi ono trebalo imati predsjednika koji bi na toj dužnosti ostao dvije i pol godine. I on će predstavljati EU prema vani. Osim toga, tu je i predsjednik Europske komisije, koji se i u idućem mandatu zove Jose Manuel Barroso. I on ima pravo predstavljati Uniju u inozemstvu. A tu su i pojedine države članice, koje će, ovisno o svojoj veličini i značaju, i dalje nastaviti voditi vlastitu vanjsku politiku.
A to konkretno znači: europska vanjska politika ubuduće će možda biti ujednačenija, no podjela nadležnosti i dalje ostaje nejasna.
Autor: Christoph Hasselbach/Andrea Jung-Grimm
Odg. urednik: Anto Janković