Europa bi se trebala manje brinuti zbog Trumpa

NATO smatra "zastarjelim", smatra da će doći do raspada Europske unije i BMW-u prijeti kaznenim carinama. Bilo da su proračunate ili zavaravajuće - izjave novog predsjednika SAD-a su uzburkale javnost u Europi. Prije svega u Bruxellesu gdje institucije EU-a imaju svoja sjedišta. Reakcije su bile različite. U Europskom parlamentu su zastupnici govorili o "ludilu" i "glupostima". Ministri vanjskih poslova zemalja EU-a su se, u skladu sa svojom funkcijom, izjasnili diplomatskije, ali je sveukupno i proteklog tjedna (opet) bilo jasno: Europa se nakon inauguracije Donalda J. Trumpa za 45. predsjednika SAD-a ne može više osloniti na Sjedinjene Američke Države.

Ako se EU ne stabilizira, onda je osuđen na propast

Što činiti kad nestane podrška dosadašnjeg najprisnijeg partnera? Ono što je Europska unija već odavno trebala učiniti: pospremiti vlastitu kuću - neovisno od toga što "The Donald" bude radio u SAD-u. Brexit, migracije, euro - ima dosta toga što se treba odraditi, u skladu s izrekom: "Prvo pometi ispred svojih vrata". Jer, ako ćemo mi kao Europljani biti iskreni, onda to što se događa na Starom kontinentu, iz američke perspektive - i ne samo iz te perspektive - nije više razumljivo. Ukoliko bi jedan američki parlamentarac europsku podijeljenost i neodlučnost nazvao "ludilom" ili "glupostima" - ne bi mu se moglo prigovoriti.

Ali, vratimo se europskoj perspektivi: na što se Europska unija mora pripremiti? Treba li Trumpa uzeti za riječ? Nitko ne može potpuno vjerovati u ono što on govori, prije svega zbog toga što se na unutarnjopolitičkom i vanjskopolitičkom planu mnogi njegovi projekti doimaju kao neprimjenjivi. Stoga se mnogi sada hvataju teorije igara ili poduzetničkih pregovaračkih strategija kako bi pronašli pravu interpretaciju za fraze novog predsjednika SAD-a. Drugi vjeruju da je Trump jednostavno nekompetentan i da njegove izjave u intervjuima nisu ništa drugo doli spontani odgovori. Za Europu, međutim, ne bi trebalo biti više bitno što Trump ustvari misli i ima li to što on govori smisla. Ukoliko zemlje članice EU-a ne uspiju uskoro iz samih sebe stabilizirati Uniju, onda je ta zajednica uistinu osuđena na propast. Dvije stvari su pritom apsolutni prioriteti: obrana i gospodarstvo.

Više činiti za vlastitu obranu

S vojne strane mnogi u NATO-u već sada osjećaju "Trump-šok". I zbog toga što se nova administracija u Washingtonu i pritom pokazala potpuno nepripremljenom i zasad - a izgleda i na duže vrijeme - ostaje bez veleposlanika pri NATO-u. Strahovanja da bi Amerikanci sada NATO-u mogli uskratiti podršku, ne jamčiti više sigurnost ili sasvim istupiti iz Saveza, ipak se doimaju pretjeranima: čak i ako bi Trump bio toliko lud da prati taj cilj - najkasnije bi ta nakana propala u Kongresu. Ne bi se, dakle, trebalo strahovati da bi ruska vojska za vrijeme mandata novog predsjednika SAD-a mogla upasti na Baltik.

No, ono što je ispravno je da je Europljanima opet - iako prodornije nego ikad ranije - dano do znanja što su desetljećima propustili. Europa sada mora prestati s tim da se oslanja samo na Amerikance i više učiniti za vlastitu obranu. Od jasno većih izdvajanja za vojne svrhe do jednog britansko-francuskog atomskog štita za Stari kontinent - sve to se sada mora naći na stolu.

Puno više brige, međutim, zadaju potencijalno katastrofalne posljedice Trumpove politike za europsko gospodarstvo. Naravno, najprije se trebaju zabrinuti sami Amerikanci. Trumpov milijarderski kabinet bi mogao ponovno dati krila Wall Streetu, već veliki jaz između siromašnih i bogatih bi se mogao povećati, državni deficit bi mogao dosegnuti velike visine. Pored toga bi, strahuju mnogi eksperti, moglo doći do pregrijavanja američkoga gospodarstva, izazvanog burzovnom euforijom i najavljenim američkim infrastrukturnim programima. Inflacija, špekulativni mjehuri, trgovinski ratovi - sve to bi uslijedilo puno brže nego jedan treći svjetski rat i teško bi pogodilo oslabljene države Europske unije.

Bez utjecaja na Trumpa

Jer ovdje u Europi se eurozona još uvijek nalazi u stanju "ni živa ni mrtva". U Bruxellesu se sve češće čuje da zajednička valuta u svom sadašnjem obliku može preživjeti jedino pomoću još jače integracije, što politički, međutim, aktualno nije provedivo. Alternativno se europski projekt mora staviti na čekanje. Jedna stvar se u svemu tome doima sigurnom: ovako kako je sada, ne može ostati ubuduće. Ukoliko Europu u ovakvom stanju u kojem se nalazi pogodi jedna gospodarska kriza "Made in USA", institucije i Europska središnja banka (ESB) jedva da bi imale mogućnosti da reagiraju. Prije svega je Europska središnja banka sa svojom ekstremno labavom financijskom politikom već izigrala gotovo sve adute.

Stoga bi se diplomati i političar u EU-institucijama trebali manje brinuti zbog novog predsjednika SAD-a. Možda će sve biti tako loše kako mnogi strahuju. Ali možda se Trump ipak okružio s dovoljno kompetencije kako Sjedinjene Američke Države u idućim godinama ne bi potpuno "zglajzale". U svakom slučaju, Europska unija jedva da će moći utjecati na Trumpov kurs. Ono što zemlje članice EU-a same mogu usmjeriti jest njihov vlastiti brod. Trebale bi konačno započeti s tim i izgraditi čvršći temelj za vlastitu budućnost. Ukoliko strah od Donalda Trumpa Europljane dovede do toga da pokažu više zajedništva i odlučnosti, onda bi novi predsjednik SAD-a time postigao nešto pozitivno.