EU traži ribe u moru

Europska unija je u potrazi za odgovorom na dramatičan izlov ribe u svjetskim morima . Provedbom opširne reforme EU namjerava u roku od četiri godine riješiti problem pretjeranog izlova ribe. „Moramo djelovati kako bi sve riblje fondove doveli u zdravo stanje“, izjavila je Maria Damanaki, povjerenica za ribarstvo.

Komisijini planovi predviđaju da se do 2015. godine omoguć dugoročno preživljavanje i opstanak ribljih fondova. Osim toga se predviđa bolje informiranje potrošača o kvaliteti i proizvoda, naglasila je Damanaki. Potrošači bi ubuduće trebali dobiti informaciju o području ulova ribe, dakle ne zemlje podrijetla već mora gdje je ulovljena (primjerice Jadran, Sjeverno more, Indijski ocean itd.), zatim datum ulova te da li je riba svježa ili je odmrzavana.

Sukob znanosti i politike

Prema mišljenju povjerenice za ribarstvo dosadašnja ribolovna politika Europske unije u potpunosti je propala i zakazala. Pravila nisu bila prikladna i dovoljna kako bi se riješio problem pretjeranog izlova i zemljama članicama EU-a je ostavljeno da odlučuju o konačnim maksimalnim ribolovnim kvotama. Često puta one su one bile veće od količina koje stručnjaci smatraju odgovornim. Damanaki predlaže da se dosadašnje godišnje ribolovne kvote o kojima se dogovaraju zemlje članica zamijene dugoročnim planovima koji bi se orijentirali prema strogim znanstvenim kriterijima.

Povjerenica za ribarstvo se zalaže za reformu u kojoj bi bilo zabranjeno bacati u more one ribe koje nisu ciljano lovljene. Do sada su ribe koje se nisu mogle iskoristiti bacale natrag u more, a to je gotovo četvrtina svakog ulova. Ubuduće bi se i takva riba pribrojala ulovljenim kvotama. Trenutno se godišnje 1,3 milijuna tona ponovno ribe u more, jer ne odgovaraju ciljanim vrstama uloga ili zbog nekih drugih razloga.

Europska komisija planira da se i na ribarstvo izvan Europske unije primjenjuju kriteriji održivosti. Kod svih ribolovnih ugovora bi trebalo osigurati da oni ne ugrožavaju životne osnove lokalnog pučanstva. A kako bi se izbjeglo dodatno pogoršanje situacije ribara, reforma će biti popraćena raznim oblicima pomoći za ribolovnu branšu.

Sve manje i riba i ribara

U Europskoj uniji riblji fond se stalno smanjuje. U Sredozemlju su već sada četiri od pet ribljih vrsta u opasnosti od izlova. Čak i bakalaru u Sjevernom moru prijeti već desetljećima izumiranje, na što znanstvenici stalno upozoravaju. Mnogi ribari su već posustali, a više od polovice ribe koja se u Europi pojede dolazi iz zemalja izvan Europske unije.

Prijedlozi Europske komisije sada će biti upućeni na adresu zemalja članica i u Europski parlament, ali je zastupnički klub europskih zelenih već kritizirao prijedlog. „Reforma nije za glavni cilj postavila održivost ribarstva“, naglasila je predsjednica kluba zelenih u Europskom parlamentu Rebecca Harms. I organizacija WWF osudila je plan Komisije i smatra ga nedovoljnim. „Prijedlog sadrži neke dobre elemente, ali sve ostalo prepušta se pukom slučaju“, kritizira biolog Raine Froese s instituta za pomorske znanosti u Kielu. Froese je zatražio da ubuduće o ribolovnim kvotama ne odlučuju ministri poljoprivrede i ribarstva već ministri okoliša, jer su oni skloniji da saslušaju i poslušaju savjete znanstvenika.

Primjer belgijskih ribara i posljedice ribolovne politike EU-a

Kao primjer posljedica polsjednje ribolovne politike može poslužiti Belgija i luka u Oostendeu gdje se nalazi najveći broj belgijskih ribara. EU plaća pomoć svim ribarima koji napuštaju svoje zvanje. Tako je belgijska ribolovna flota u posljednjih deset godina prepolovljena. Prije deset godina bilo je još 150 brodica, a danas ih je tek 80.

Većina belgijskih ribarskih brodica lovi list na ušću rijeke Temze u Sjevernom moru. Posao je uvijek isti, kao i promet, jedino što je danas manje brodova. To je ujedno i rezultat reforme ribolovne politike iz 2002. godine. Tada je EU plaćao za povlačenje iz prometa starih brodove te ujedno pomagao modernizaciju preostale ribolovne flote. Danas ima manje ribolovnih brodova, ali su oni danas veći i mogu loviti više ribe. To belgijski ribari smatraju velikom pogreškom.

Tko je u pravu?

Za belgijsko udruženje ribara smanjenje ribolovnih kvota ima svoje posljedice. Europska komisija svoje odluke donosi na temelju znanstvenih rezultata koji govore da je više od 60 posto ribolovnih vrsta u Sjevernom moru izlovljeno, a u Sredozemlju čak 82 posto.

Ribari u Belgiji ove podatke tumače drukčije. Oni smatraju da se stanje u posljednjih nekoliko godina poboljšalo. Ribolovne flote su manje, a riblji fond se polako oporavlja. Potrebno je promatrati zasebno svaku vrstu. Kod nekih vrsta treba biti oprezan i ribari to dobro znaju, jer se radi i o preživljavanju samih ribara.

Belgijsko udruženje ribara traže više vlastite odgovornosti i ovlasti, jer pravi i najbolji stručnjaci su sami ribari, ali glas europskih ribara mogao bi utihnuti ili izgubiti na težini od 2013. godine. Tada bi trebala stupiti na snagu nova ribolovna politika. Ona bi se trebala još više temeljiti na preporukama znanosti, a ne na interesima industrije. Ribolovne kvote ne bi se određivale i dogovarale svake godine među članicama već bi se odredile za dugoročno razdoblje. Osim toga, ostvara se mogućnost trgovanja s pravima na ribolov odnosno koncesijama, no to otvara mogućnost zlorabljenja i prevara, pa se Europska komisija mora baviti i tim pitanje i spriječiti da u samom početku propadne jedan važan segment nove ribolovne politike. Na koncu bi pooštrenje ribolovne politike moglo dovesti i do smanjenja kvota zaposlenih ribara širom Europe. U cijeloj Begiji danas radi još samo 450 profesionalnih ribara.

Autor: Alen Legović, Bruxelles

Odg. ur.: Z. Arbutina