EU se pouzdavala u Tursku - i sada nema plan B

Četiri godine se EU pouzdavala u Tursku kao čuvara ulaznih vrata pred kojima stoje izbjeglice i drugi migranti. Sada je turski predsednik Rejep Tayyip Erdogan ispunio staru prijetnju. Turska dovozi potražitelje azila do granica Grčke i Bugarske.

Turski vlastodržac je time otkazao izbjeglički sporazum iz ožujka 2016. godine. On vodi politiku preko leđa migranata koji kampiraju pred granicama. Nejasno je koji je točno cilj turskog predsjednika – on je u vanjskoj politici na više linija dospio u slijepu ulicu. No malo je vjerojatno da će ucjenama dobiti bolji deal. Činjenica je da je Turska primila 3,6 milijuna sirijskih ratnih izbjeglica. Može se razumjeti da Ankara traži veću financijsku pomoć i odvrće ventil da popusti „migracijski pritisak“ jer iz sirijske regije oko Idliba, gdje se vode žestoke borbe, još stotine tisuća ljudi želi ući u Tursku.

Bezidejna Europska unija

A što radi EU? Bezglavo zazivanje posebnih samita i zahtjevi za jačanjem granične službe Fronteks su čisto licemerje. Jer već godinama vođe EU-a točno znaju da je dogovor s Turskom privremeno i klimavo rješenje. Europska komisija je poduzela više pokušaja da etablira bolji sustav azila i raspodjelu migranata iz Sirije, Afganistana, Irana i mnogih afričkih zemalja. No dosada su svi pokušaji propali zbog protivljenja nekih članica EU, i to ne samo uobičajenih sumnjivaca iz Poljske, Mađarske, Austrije ili Italije. U mnogim državama EU-a je jaka desničarska ili populistička opozicija koja odbija prihvat izbjeglica, a pogotovo neko trajno naseljavanje migranata.

EU nikada nije stvarno realizirala izbjeglički sporazum s Turskom. Procedura koja je dogovorena 2016. i koja je trebala biti realizirana u kratkom roku od nekoliko dana ili tjedana, protegla se u nedogled. Grčka i službe EU-a svoj dio posla nisu uspjele organizirati kako valja. Jedna od posljedica je sumorno stanje u izbjegličkim centrima, poput Morije na grčkom otoku Lesbos. Ili je možda namjera bila stvaranje zastrašujućih slika kako bi se ostali migranti obeshrabrili?

EU se pouzdavala u Tursku. I sada nema plan B. Grčka i Bugarska su zatvorile granice, ali to je očajnički pokušaj da se spriječi ulazak migranata i to ne može biti trajno rješenje. Prema izbjegličkoj konvenciji i pravilima EU-a, svi novopridošli imaju pravo na to da se provjeri jesu li izbjeglice koje treba zaštititi, ili se radi o doseljenicima. Izbjeglicama se ne smije samo tako uskratiti pravo ulaska u zemlju, a pogotovo ih se ne smije vraćati ue zemlje gdje im prijeti progon.

Rastakanje solidarnosti i vladavine prava

Nakon iskustva s izbjegličkim valom 2015. i 2016., kada je preko Balkanske rute i Sredozemlja velik dio izvjeglica i drugih migranata dospio u Europsku uniju, EU je najavila stvaranje sustava ispitivanja opravdanosti za dobijanje azila i razmještaj onih kojima je taj status odobren. Cilj je bio da se upravo s takvim migrantskim "valovima". No svega toga nema.

I što sada? Sagraditi zid, pošto žičane ograde već postoje? Zatvoriti unutrašnje granice između država EU-a? Ili istupiti iz konvencije UN-a o izbjeglicama?

Opravdana je bojazan da će većina članica EU zagovarati tvrdi stav i prebaciti svu odgovornost na pogranične države, na Grčku, Bugarsku, Hrvatsku, Sloveniju, Mađarsku, Austriju, Maltu, Španjolsku i Italiju.

Zbogom evropska solidarnosti! Zbogom međunarodno pravo! Zbogom milosrđe!