EU o istospolnim zajednicama: "Na državama je da odluče"

Michael Cashman je predsjednik nadstranačkog međukluba o pitanjima istospolnih zajednica Europskog parlamenta. Njega smo pitali, kakva je reakcija EP-a na referendum u Hrvatskoj o ograničavanju pojma braka samo na muškarce i žene?

Michael Cashman: Nadamo se da će pobijediti zdrav razum i da većina stanovništva neće određivati prava manjine, što će zapravo činiti tako da im uskrate mogućnost sklapanja dugoročnih zajednica. Europski parlament je veoma jasno poručio hrvatskim političarima neka nađu hrabrosti i suprotstave se veoma snažnom katoličkom lobiju.

Ali osim javnih priopćenja, što može učiniti Parlament?

Cashman: Obiteljsko pravo i definicija braka ostaju u isključivoj nadležnosti pojedinih zemalja članica. Utoliko mi nemamo neku učinkovitu moć, mi imamo "meku" snagu - i zato im i upućujemo poruku.

Da li se razmatra mogućnost nekakvog krovnog zakonskog "kišobrana" Europske unije kojim bi se zaštitile istospolne zajednice u svim zemljama članicama?

Cashman: Mi se zalažemo za to u Europskom parlamentu. Mislim da će na koncu takve odredbe (kao u Hrvatskoj op.pr.) doći pred Europski sud za ljudska prava i tamo biti protumačene - i tako će biti odlučeno, kao nehumane i nepravedne. Isto tako radi se o otme da jedno od temeljnih privilegija Europske unije, sloboda kretanja, postane realnost za sve građane, bez obzira na njihovu spolnu orijentaciju. Ovako, ako ste u istospolnoj zajednici ili braku i putujete u zemlju gdje vam se ne jamče ta prava, onda su i vaša prava ugrožena. To onda sprječava kretanje LGBT (Lesbian, Gay, Bisexual and Intergender) populacije i to ćemo moći dokazati pred Europskim sudom za ljudska prava.

Ali bez obzira što zagovara Europski parlament i Europska komisija u zaštiti istospolnih zajednica, na koncu je na zemljama članicama da učine ispravnu stvar.

Ali ne može li netko reći; 'čekajte malo, EU apelira na nacionalne parlamente da budu hrabri i učine pravu stvar, a onda se parlament same Europske unije povlači i pušta sud da se time bavi?'

Cashman: Parlament je dosljedan u svojoj obrani ravnopravnosti i sada radimo na smjernicama koje bi vodile toj ravnopravnosti. Predstavit ćemo ih Komisiji i zemljama članicama, gdje vjerujemo kako bi trebale jamčiti ljudska prava LGBT populaciji.

Ipak, Europska unija nikad ne smije postati diktator koji će oduzeti moć zemljama članicama (kao što možda misle neki, na primjer u Velikoj Britaniji). Jer tako gubi vlastiti legitimitet. Zakoni koji se nameću sa strane često nailaze na otpor, a onaj koji ih je nametnuo, gubi ugled.

Tko još može pomoći homoseksualnoj populaciji u zemljama gdje su njihova prava ograničena?

Cashman: Sve je više tvrtki koje kažu; 'želimo doći kod vas i tamo razviti posao, ali ovako, ako se na to odlučimo, ne možemo tamo poslati naše LBGT osoblje. Utoliko će to utjecati na odluku gdje ćemo djelovati i kako ćemo profilirati našu kompaniju.' Tu mi padaju na pamet Google, Amazon, ali i drugi. Utoliko to nema smisla za te zemlje, jer nadarenost i talent nisu rezervirane samo za heteroseksualne osobe koje žive u doživotnim, obvezujućim partnerstvima.

Je li Hrvatska usamljena, ili čitava Europa teži krenuti tim smjerom?

Cashman: Zapravo je nevjerojatno ako se sjetite i pogledate jednu od osnivačica Europskog koncepta - Francusku, i zaprepašćujući otpor, uvelike s religioznom pozadinom, protiv koncepta ravnopravnosti. A to je zemlja koja se poziva na 'Liberte, Egalite, Fraternite'. Onda pogledajte drugu zemlju koja je osnovala Europsku uniju, Italiju gdje se opet, zbog vjerskog otpora i političkog kukavičluka, ne poduzima ništa.

Vidimo i druge članice koje skaču na spomen homoseksualaca, obično to čine onda kad im to treba zbog loših vijesti iz gospodarstva i domaće politike. Kad sam bio u Zagrebu na godišnjoj međunarodnoj konferenciji LGBT organizacija, naišao sam na topao, tolerantan grad dobrodošlice. Vjerujem da su Hrvati ipak takvi.