Erdoganov san o islamskom podjarmljivanju Europe

O DITIB-u, ovdašnjem ogranku turskih vjerskih vlasti, u Njemačkoj se može pročitati sve više negativnih vijesti u medijima. Ali, i u susjednoj Austriji postaje sve jasnije da Turska, pod predsjednikom Erdoganom, pa i uz pomoć sumnjivih islamističkih skupina, pokušava realizirati svoje političke ciljeve u Europi.

Novi izvještaj „Dokumentacijskog centra za politički islam“ pokazuje naime da je Muslimansko bratstvo koje potječe iz Egipta pustilo korijenje i u Austriji. Radikalna skupina, koja je u međuvremenu aktivna u cijeloj Europi, služi se demokratskom retorikom, ali de facto slijedi upravo suprotne ciljeve. Prijateljskim nastupima u javnosti, ova grupa pokušava se približiti političkim akterima i postati relevantna kao legitimni predstavnik za oko 700.000 muslimanki i muslimana, koliko ih živi u toj zemlji.

Bez podrške, ali s velikim utjecajem

U izvještaju stoji i da Muslimansko bratstvo, osim svojih funkcionera, zapravo ima jako malo podrške unutar muslimanske vjerske zajednice u Austriji. Najveći broj muslimana ignorira radikalne struje. Međutim, mnoge džamije i udruženja u okviru kojih djeluju te džamije, nalaze se pod njihovim direktnim utjecajem. Osim toga, Bratstvo svojim uspješnim PR-om uspijeva pribaviti i javna sredstva za sebe i svoje ciljeve. Izvještaj se također bavi i financiranjem skupine iz inozemstva.

U mnogim islamskim zemljama, među kojima je i Egipat, Muslimansko bratstvo je zabranjeno. Mnogo toga kaže već i to da je ova skupina previše radikalna čak i u konzervativnim islamskim društvima poput onog u Egiptu. Muslimansko bratstvo je bilo zabranjeno tijekom režima Hosnija Mubaraka, pa je na koncu njegove diktature nakratko ipak zadobilo simpatije javnosti i glasove birača. No, intermeco u Egiptu je trajao doista kratko, vojska je preuzela upravljanje zemljom i ponovno zabranila Bratstvo.

Zbog ideološke bliskosti između Muslimanskog bratstva i turskog predsjednika Erdogana, mnogi od njih su se u novijoj prošlosti preselili u Tursku. U međuvremenu su odnosi između Egipta i Turske napeti, upravo zbog turske podrške radikalno-islamističkoj skupini.

Prosvijećeni islamist

Erdogan podržava Muslimansko bratstvo u Europi zbog toga što želi povećati svoj utjecaj na tom kontinentu. Erdogan, koji je svojedobno zbog svojih islamističkih stavova bio klasificiran kao opasnost za Tursku i proveo nekoliko mjeseci u zatvoru, samo se nakratko, na početku svog premijerskog mandata, trudio ostaviti dojam da se radi o prosvijećenom islamistu.

Danas ne propušta priliku da se prezentira kao islamski vladar (novo)osnažene Turske. Prilikom "prenamjene” Aje Sofije (nekoć najveće kršćanske crkve na svijetu) od muzeja u džamiju, Erdogan je čitavu religioznu ceremoniju pretvorio ustvari u neku vrstu svečanosti povratka islama.

Može biti da netko s takvim načinom razmišljanja u noćnim satima prolije pokoju suzu zbog toga što Beč, „zjenica oka kršćanskog svijeta“, kako su ga tada zvali, nisu osvojile Osmanlije 1529. i 1683. Upravo takav dojam ostavlja Erdoganov angažman u korist Muslimanske braće i drugih radikalnih islamističkih grupacija, proces koji se jednim dijelom odvija i preko njegove obiteljske zaklade. Fantazije o podjarmljivanju i kod Muslimanskog bratstva igraju određenu ulogu: na kraju njihovog angažmana bi trebala biti izvršena potpuna islamizacija kršćanske Europe, stoji u izvještaju Dokumentacijskog centra iz Austrije. A prvi korak u ostvarenju tog distopijskog cilja je – pridobivanje podrške muslimana u Europi i za tu skupinu, a i za njezine ciljeve.

Zabrana Muslimanskog bratstva?

Jedan od tih ciljeva je i uništavanje države Izrael. I po tom pitanju su bliski stavovi radikala i Erdogana. On je već 2009. na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu izvrijeđao tadašnjeg izraelskog predsjednika Shimona Peresa i u više navrata Izrael nazivao „terorističkom državom”. Također i po pitanju Bliskog istoka on se pozicionira kao islamski vladar, kada na primjer na Twitteru napiše: „Mi svaki napad na muslimane doživljavamo kao napad na sve nas".

Izvještaj iz Austrije bi sada mogao postati tema o kojoj će se pričati u europskim zemljama na koje se tekst i odnosi. Sažeti pregled jasno pokazuje koliko je porastao utjecaj Muslimanskog bratstva, utjecaj koji se naravno ne zaustavlja na državnim granicama. Ostaje tek za vidjeti hoće li izvještaj imati i neke konkretne političke posljedice, na primjer zabranu Muslimanskog bratstva.

Aleksandar Görlach živi u New Yorku, član je Carnegiejevog vijeća za etiku u međunarodnim odnosima (Carnegie Council for Ethics in International Affairs) i pridruženi član Instituta za religiju i međunarodne studije na Sveučilištu Cambridge. Doktorirao je na području lingvistike i teologije. Predavao je na Harvardu, te na sveučilištima na Tajvanu i u Hong Kongu.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu