Električna stolica? Bičevanje na smrt? Streljanje?

Toskana je bila prva država koja je ukinula smrtnu kaznu i to već 1786. godine. 160 godina kasnije, nakon kraja Drugog svjetskog rata iz svojih zakona nju prognalo devet novih država, među njima i Savezna republika Njemačka. Organizacija za zaštitu ljudskih prava Amnesty International tvrdi kako u svijetu postoji trend ukidanja smrtne kazne, a svake godine raste broj zemalja koji ju ili ne provode ili zabranjuju. No, ipak u 70 država ona je još aktualna. Samo je u 2005. godini pogubljeno najmanje 2100 osoba. I to uglavnom u samo tri države: Kini, Saudijskoj Arabiji i u SAD-u. Amerika je jedna od posljednjih demokracija svijeta koja provodi smrtnu kaznu.

Postoje zemlje koje njome ne kažnjavaju samo zločince, već i osobe osuđene po obiteljskom ili bračnom pravu. U Saudijskoj se Arabiji naprimjer nekoga može pogubiti zbog homoseksualnosti, na Kubi zbog korupcije, u Ujedinjenim Arapskim Emiratima zbog zagađivanja okoliša a u Kini zbog najobičnije krađe ženske torbice. U tim zemljama iz godine u godinu raste broj pogubljenih osoba, pa čak i djece, iako je to po međunarodnom pravu zabranjeno. Metode pogubljenja se razlikuju od zemlje do zemlje: bičevanje na smrt, vješanje, odrbljivanje glave, električna stolica, ušpricavanje otrova ili jednostavno streljanje.

Stručnjaci Amnesty Internationala procjenjuju da u svijetu trenutno ima 20-25 000 osoba osuđenih na smrt koje čeka egzekucija.