Ekonomske reforme na Zapadnom Balkanu bolne, ali nužne

U Bruxellesu to više nije tajna, a ni na Zapadnom Balkanu nema zabluda oko činjenice da proces eurointegracija postaje sve kompliciraniji, teži i vremenski zahtjevniji. EU često ponavlja svoj službeni stav da je proširenje jedna od njegovih najuspješnijih politika, pri čemu se navodi širenje slobode, demokracije, stabilnosti, mira i prosperiteta na europskom kontinentu. Ali, uz dobrobit idu i - ne baš uvijek tako glasno spominjani - problemi.

U najvećem broju članica "oporba" daljem širenju EU-a osvaja preko 30 posto. Tome su svakako doprinijele lekcije naučene iz prethodnih proširenja, kriza u istočnom i južnom susjedstvu, posljedice ekonomske krize, ali i percepcija Zapadnog Balkana, prvog u redu za proširenje, kao siromašne regije, regije slabih institucija i sukoba. I dok Bruxelles najavljuje najmanje pet godina stanke u primanju novih članica, na listi "domaćih zadataka“ za zemlje Balkana kristaliziraju se novi prioriteti. Među najnovijima je jedna od najvećih boljki cijele regije: ekonomija i njezin ustroj.

U Europskoj komisiji kažu da je cilj "novog pristupa" bolji ekonomski nadzor i priprema zemalja Zapadnog Balkana za buduće obveze koje će imati kao članice EU-a, kao i podrška vlastima u regiji u donošenju i primijeni kvalitetnih programa namijenjenih rekonstrukciji nacionalnih ekonomija i ostvarivanju makrofinancijske sigurnosti. Sve to će na duže staze, kažu u Bruxellesu, doprinijeti jačanju gospodarstva i otvaranju novih radnih mjesta na Balkanu: "Očekuju se teške odluke i teški koraci kako bi se reformirala makroekonomska struktura", kaže generalni direktor za proširenje u Europskoj Komisiji Christian Danielsson. "Ostvarenje osnovnih prioriteta je ono što će zemljama Zapadnog Balkana donijeti bolju budućnost. Kratkoročno će to imati svoju cijenu i to se mora jasno reći", upozorava Danielsson, ali i napominje da će EU "podržati ove procese kako bi ublažila troškove" i kako bi građani Balkana u svakodnevnom životu mogli osjetiti prosperitet koji donose reforme.

Ima li EU "recept" za svoju, ali i balkansku ekonomiju?

Navodeći da se cijela regija suočava sa sličnim problemima u ekonomskom sektoru, u Bruxellesu ukazuju na nužnost reforme financiranja mirovinskog i zdravstvenog sustava, rješavanje pitanja plaća u javnom sektoru, restrukturiranje državnih preduzeća, stvaranje boljih uvjeta za poslovanje i promjene na tržištu rada.

I dok u Europskoj komisiji kažu da će sve to zahtijevati "izuzetnu političku volju i hrabrost“, ali da je to nešto s čim se Zapadni Balkan "mora suočiti iako mnogima neće biti drago“, ekonomisti i analitičari ocjenjuju da je to "korak u dobrom smjeru", ali upozoravaju i na negativne aspekte. "Ekonomska perspektiva za sami EU nije ružičasta ni u 2015. godini, možda i dalje, i to će se negativno odraziti i na situaciju na Zapadnom Balkanu“, ocjenjuje tako Janis Emanuoililidis, čelnik odsjeka za europsku politiku i institucionalne programe u Centru za europsku politiku (EPC) u Bruxellesu. On podsjeća na krhkost ekonomskog oporavka u Europi koja je ponovno morala spustiti prognoze gospodarskog rasta za nadolazeći period i ukazuje na činjenicu da reforma europskog ekonomskog upravljanja, čija se primjena zahtijeva sada i na Balkanu, još nije uklonila sve manjkavosti u samim europskim ekonomskim okvirima. U Centru za europsku politiku navode i činjenicu da se ni članice EU-a u velikoj mjeri ne pridržavaju briselskih ekonomskih preporuka i dodaju da je u pitanju kompliciran proces koji zahtijeva drugačiji ili jači poticaj, bilo financijski bilo politički.

Ekonomski prosperitet kao jamac stabilnosti Balkana

Inzistiranje na ekonomskom ustroju kao novom "nosivom stupu“ eurointegracija proizilazi i iz samog iskustva Unije koja se još nije sasvim oporavila od posljedica najveće kirize od njezinog nastanka. Posljedica je i potrebe za vjerodostojnošću procesa proširenja koji zemljama članicama, s jedne strane, obećava potpuno pripremljene nove članice. S druge pak strane, ekonomske reforme u zemljama Zapadnog Balkana trebale bi dati kokretan i opipljiv odgovor na ono što građani ove regije najviše očekuju od eurointegracija: bolji život i prosperitet. "Stabilnost, sigurnost i pomirenje jesu važni, ali bez jake ekonomije u regiji sve će to biti 'krhko'", smatraju u Vijeću za regionalnu suradnju (RCC). Podsjećajući da je politički prioritet zemalja Zapadnog Balkna članstvo u EU-u, Sanjin Arifagić iz RCC-a dodaje: “Za nas je jasno da bez gospodarskog rasta nema usklađivanja s EU-om, a bez usklađivanja nema šansi za pristupanje. Činjenica je da građani u regiji danas imaju samo trećinu onoga što je prosjek BDP-a po glavi stanovnika EU-a. Da bismo bili dobrodošli partneri moramo mnogo toga napraviti i to je jasno i građanima i političarima u regiji i u zemljama članicama“, zaključuje Arfagić. U Vijeću za regionalnu suradnju ocjenjuju da najveći posao ekonomskih reformi treba napraviti na nacionalnoj razini država Zapadnog Balkana, ali dodaju da je i regionalna suradnja u ovoj oblasti važna, pogotovo na polju trgovine, koordinaciji investicijske politike te jačanju infrastrukture i povezanosti.