Egzodus iz Afganistana se nastavlja

Početak prosinca. Turistička agencija u centru Kabula, nedaleko od ustanove u kojoj državljani Afganistana dobivaju putovnice. Šef agencije Jawad pauzu za ručak koristi za predah.

"Počinje već u osam sati ujutro, pred uredom se već tada stvara dug red onih koji čekaju. Mi primamo njihove zahtjeve za vizu i kažemo im da se raspitaju nakon 30 do 45 dana. Ljudi žele napustiti Afganistan. Doduše, sada je već puno hladnije i teže je prijeći granicu. Zbog toga je i manja gužva nego inače. Rekao bih da je oko 20 posto ljudi manje nego što ih je dolazilo krajem ljeta."

Viza za budućnost

Viza za Tursku košta i do 6.000 dolara. Cijele obitelji daju svu svoju ušteđevinu da bi otišle u inozemstvo - na bilo koji način. Ništa se nije promijenilo ni nakon što je njemačka vlada pokrenula kampanju tijekom koje je polijepila plakate po Afganistanu kojima upozorava građane da ne mogu dobiti azil. Na velikim plakatima stoji "Glasine o Njemačkoj". Tu je i Facebook stranica na kojoj se potencijalne izbjeglice upozoravaju da ne kreću uzalud na težak i neizvjestan put.

Od ove kampanje je malo koristi, kaže Jawad: "Svatko tko je ovdje ima dobre razloge za odlazak. Mladi, stari, obitelji... Sigurnosna situacija se pogoršala, ima više napada i više borbi u zemlji. Mizerno gospodarsko stanje također tjera ljude na odlazak. Nisu to više samo mladi. Sada je riječ o cijelim obiteljima. Među njima su i vladini službenici, čak i generali, šefovi odjela ili odvjetnici i poduzetnici. Većina ih se želi domoći Turske, a potom planiraju dalje u svijet."

Ne zna se koliko je Afganistanaca ove godine napustilo svoju domovinu. Predstavnici Međunarodne organizacije za migracije su u jednom intervjuu u listopadu govorili o "egzodusu".

Više od milijun ljudi u bijegu

Afganistan ima još jedan problem. Podaci UN-a govore da je samo tijekom 2015. oko 200.000 ljudi moralo napustiti svoje domove zbog borbi između vladinih snaga i talibana. Jedan od njih je i Ghulam Sakhi. On se sa svojom obitelji ovog ljeta našao u izbjeglištvu na sjeveru Afganistana. Tu nema plodne zemlje, djeca se igraju u pijesku. Sakhi nije imao izbora. Kao i stotine drugih pobjegao je glavom bez obzira iz svog sela u provinciji Faryab koju su doslovce preko noći zauzeli talibani.

"Pobjegli smo dok su obavljali večernju molitvu. Ostavili smo sve iza sebe - odjeću, cipele... Uspjeli smo pobjeći jednim motociklom."

Jedan mještanin im je na raspolaganje stavio komadić zemlje na kojem su se smjestili. Njihovo selo je udaljeno samo nekoliko sati odavde, ali nazad ne mogu.

Afganistan ima oko 1,2 milijuna izbjeglica unutar zemlje. Vlasti nisu dorasle tom problemu ili potpuno ignoriraju potrebe tih ljudi. Na to se žali i Ghulam Sakhi. Ljudima poput njega je pomoć posebno potrebna. Kao i većina Afganistanaca Sakhi je toliko siromašan da jednostavno ne može platiti onoliko koliko je potrebno da bi otišao iz ove zemlje.