Dugovi i demokracija na islandski način

Na prvom referendumu u Islandu još od proglašenja neovisnosti 1944. godine, mišljenje građana nije moglo biti jasnije: na 93,5% prebrojanih listića je bila zaokružena opcija po kojoj Island neće vraćati dug stranim ulagačima u propaloj banci Icesave. Konačno, ono što je odlučio parlament Islanda koncem prošle godine, nipošto ne zvuči ugodno: zbog špekulacija menadžera banke Icesave sada ispada da je svaki od oko 320 tisuća stanovnika Islanda inozemnim štedišama dužan oko 11 tisuća eura. To konkretno znači negdje oko 100 eura mjesečno i to slijedećih osam godina. Čak i predsjednik Islanda Olafur Grimsson je bio suzdržan prema toj odluci vlade i parlamenta, a već i uoči referenduma prošle subote (6.3.) je bilo jasno kakav će biti ishod.

Island je otok - ali nije druga planeta

A dok je islandska premijerka Jóhanna Sigurdardóttir odbila uopće izaći na ovaj referendum nazvavši ga "apsurdnim", tek ovaj ishod je stvorio pravu kazališnu predstavu apsurda u Europskoj uniji. Naravno, skoro sve novine u Nizozemskoj i Velikoj Britaniji sipaju drvlje i kamenje na "tvrdoglave Islanđane" koje će "morati platiti" ako ikad žele biti članicom Europske unije. Ali čak niti članstvo nije najveći problem: građani ne mogu jednostavno na referendumu odlučiti da taj dug ne postoji. A ako pak Island odluči ne servisirati svoje dugove, to onda znači da će i kamate na novac koji Island želi posuditi na svjetskom tržištu kapitala, odletjeti nebu pod oblake. A Island treba kredite: prošle, 2009. godine je njegov BDP pao za čitavih 8% i u najboljem slučaju će ove godine biti negdje na nuli. To znači da mu hitno treba više od 4,6 milijardi dolara koje je zatražio od MMF-a, ali koje će dobiti tek kada se postigne dogovor oko uloga stranaca u posrnuloj banci Icesave.

Oprezne riječi iz Reykjavika

Zato i predsjednik Islanda Grimsson, koliko god da je bio protivnik odluke vlade o vraćanju duga do godine 2024., nakon referenduma oprezno važe svaku svoju riječ i relativizira ono što su građani odlučili. Oni su odbili ono što je Vlada odlučila, ali o tom rješenju zapravo više nitko ne govori. Naime, po toj odluci je planirana i razmjerno velikodušna naknada ulagačima iz Nizozemske i Velike Britanije gdje bi na njihove uloge i dalje stizale kamate od čak 5,5% dok dug ne bude potpuno isplaćen. Utoliko i islandski ministar financija Sigfusson prije svega želi još pregovarati: "To nije stvar dana ili tjedana, ali je važno da se dogovor postigne što je prije moguće."

"Neka samo uđu u EU!"

Jer osim kredita MMF-a, pitanje islandskog duga se lako može pretvoriti i u sredstvo političkog obračuna u Velikoj Britaniji i Islandu. U obje zemlje predstoje parlamentarni izbori - u svibnju i lipnju, ali trenutno političko vodstvo i u Den Haagu i u Londonu je mnogo opuštenije od medijskih napisa i spremni su za daljnje pregovore. Britanski ministar financija Darling je izjavio kako je jasno da će potrajati "mnogo, mnogo godina" dok Island ne vrati novac stranim štedišama, ali kada je riječ o pristupu Islanda Europskoj uniji je Darling sasvim jasan: London želi da "Island bude dio Europe". Jer, baš kao što te dvije zemlje mogu otežati put Islanda u EU, članstvo Islanda u Uniji će tu zemlju obvezivati i da se drži europskih propisa. To mišljenje dijele i u Bruxellesu: povjerenik za proširenje Füle je zatoizjavio kako ovaj spor "neće imati utjecaja" na procjenu spremnosti Islanda pristupiti Uniji.

Autor: A. Šubić (dpa/AP/FTD)

Odg. ured: Andrea Jung-Grimm