Dugi marš Kube do McDonald'sa

Po prvi puta nakon preko pola stoljeća će se na Kubi opet zavijoriti američka zastava. I to ne tek u Guantanamu, američkoj bazi na kubanskom otoku što je "uspomena" još od američko-španjolskog rata s konca 19. stoljeća, nego usred glavnog grada Havane na ponovno otvorenom veleposlanstvu Sjedinjenih Američkih Država. Doduše, u veleposlanstvu još neće sjediti i "pravi" veleposlanik - to bi bilo previše za američki Senat, ali će na njegovom čelu biti ovlašteni poslovođa.

Za tu svečanu prigodu stiže i američki ministar vanjskih poslova John Kerry - on je nakon sedamdesetak godina prvi šef diplomacije iz Washingtona koji stiže na Kubu. I veleposlanstvo i posjet ministra bi trebali biti svjedočanstvo sve boljih odnosa koji je nakon Kubanske revolucije za Amerikance bio praktično "zabranjenim otokom".

U svakom slučaju su "Coca Cola i McDonald's dobrodošli na Kubu". Takvu dobrodošlicu američkim tvrtkama nije izrekao bilo tko, nego je to ovog siječnja izjavio Alex Castro-Soto, sin vođe revolucije Fidela Castra. Jer i gospodarstvo Kube ima velike koristi od zatopljenja odnosa s moćnim susjedom, a prije svega prednjači turizam.

Tu se bilježe doista spektakularni rezultati. U prva četiri mjeseca ove godine je bilo 15% više turista nego u godini prije toga. Unazad nekoliko mjeseci američki državljani mogu preko jednog internetskog portala iznajmljivati i privatni smještaj na Kubi i odaziv je upravo spektakularan. "Ne vjerujem da smo ikad imali neko tržište koje je tako brzo raslo kao Kuba", tvrdi direktor portala Airbnm Brian Chesky.

(Težak) oproštaj od socijalizma

Ne samo turizam, nego je i čitavo gospodarstvo Kube u prvom polugodištu raslo za 4,7% - nakon veoma skromnih 1,7% prošle godine. Ali problema ima još, čak i kad je riječ o osnovnoj proizvodnji hrane. Socijalistička Kuba je u međuvremenu dopustila i privatnu inicijativu poljoprivrednicima i zadrugama, ali opskrba stanovništva se jedva poboljšala i većina namirnica se mora uvoziti.

Jer da bi se nešto doista popravilo, nužne su goleme investicije. Kubansko gospodarstvo je i previše dugo preživljavalo od danas do sutra i pouzdalo se u "bratsku" pomoć Sovjetskog Saveza. Prije nekih godinu dana je Kuba konačno donijela i novi zakon o stranim investicijama. U njemu je nabrojano 246 projekata, od peradarskih farmi preko tvornice cjepiva pa do postavljanja vjetroelektrana u ukupnoj vrijednosti od 8,7 milijardi dolara. Zanimanje stranih investitora svakako postoji. U posebnoj gospodarskoj zoni Mariel su već prve tvornice otvorile svoje pogone.

Zapravo se može reći kako su Amerikanci gotovo zakasnili doći na Kubu. Problema, naravno, još ima, jer Kuba praktično ima dvije valute: jednu koliko-toliko normalnu i vezanu za dolar Peso convertible i jednu socijalističku i "zaštićenu" Peso cubano za kupnju subvencioniranih osnovnih proizvoda - kojih rijetko ima dovoljno. Zato je i njihovo spajanje u jedinstvenu valutu opasan politički poduhvat, a lako bi došlo i do opasne inflacije.

Europljani i Azijati se već guraju

Ali strani investitori već uvelike hodočaste na Kubu i to prije svega iz Europe i Azije. Španjolski turistički koncerni koji su ionako već bili prisutni na Kubi su najavili kako će uvelike proširiti tamošnje poslove. Kineski i britanski poduzetnici su dobili dozvolu da na Kubi sagrade igrališta za golf, a iz Francuske je ovog svibnja stigao i osobno predsjednik Hollande s upravo golemom gospodarskim izaslanstvom željnog poslova s tom zemljom. U usporedbi sa svim tim je posjet njemačkog ministra vanjskih poslova Steinmeiera ovog srpnja bio još razmjerno skromna manifestacija.

U SAD-u zapravo još uvijek ima utjecajnih osoba - nerijetko kubanskog porijekla, koje se protive bilo kakvom "popuštanju" Kubi i slanju "dolara komunistima." Ali nakon poteza predsjednika Obame su sad mnogo glasniji američki poduzetnici koji čak krive Washington što je toliko dugo čekao i što su Europljani i Azijati "američkim tvrtkama (na Kubi) još jedva nešto ostavili kad ograničenja budu potpuno ukinuta", izjavio je predsjednik hotelskog lanca Marriott Arne Sorensen.

Jer usprkos ponovnom otvaranju američkog veleposlanstva u Kubi i kubanskog u Washingtonu, još uvijek su na snazi sankcije koje je SAD uveo protiv komunističke Kube još 1962., nedugo nakon što je otkriveno kako SSSR tamo postavlja i nuklearno oružje. Ipak, sve je više zagovornika ukidanja tih kaznenih mjera, makar predsjednički kandidati republikanca poput Marca Rubia, Teda Cruza ili guvernera Floride s brojnim kubanskim došljacima Jeba Busha još uvijek vrte staru ploču da se ne smije slati "dolare komunistima".

Kubancima je dolar - još uvijek zabranjen

No dok je predsjednik SAD-a Barack Obama, može se očekivati kako će svojim ovlastima i dalje ublažavati postojeća ograničenja za trgovinu i putovanje na Kubu. Tako je američka vlada već dala licence američkim prijevoznicima da uspostave redovite linije prema Kubi, makar još nije izdana i dozvola Havane da bi se to doista i provelo. Jer ima još mnogo toga o čemu se Washington i Havana trebaju dogovoriti da bi se osiguralo nesmetano poslovanje Amerikanaca u toj otočkoj državi.

Tako je i američkim bankama dopušteno otvoriti svoje račune na Kubi, ali kubanska vlada još nije objavila detalje kako bi to poslovanje trebalo izgledati. Na Kubi je sve više američkih turista koji su navikli plaćati svojim kreditnim karticama. Kuba dopušta njihovu upotrebu, ali zapravo ih nitko ne može koristiti jer ih Kuba još nije autorizirala. To joj nije lako učiniti jer je sankcijama zapravo zabranjeno Kubi da uopće posluje s američkim dolarima.

Sve u svemu, investicijska kuća Jones Lang LaSalle je zato savjetovala investitorima da još budu "veoma oprezni" kad odlučuju o ulaganjima u Kubi: "Utvrdili smo da je još mnogo rizika u poslovanju. (Na Kubi) Nema solidnog bankovnog sustava, fizička infrastruktura zemlje je pravi izazov, a po trenutnom embargu američkim poduzećima nije dozvoljeno sklapati ugovor s (kubanskom) vladom", izjavio je Steve Medwin iz JLL.

Guantanamo - ali molimo da je prazan

Dojam ovih financijskih savjetnika jest kako Kuba nipošto nije zainteresirana za nekakvu poplavu stranih investitora pod svaku cijenu. Prije svega želi izbjeći pogoršanje životnih uvjeta najsiromašnijeg sloja stanovništva koje bi se dogodio naglim povratkom u doba kapitalizma.

Zato čak i nakon što se nad Havanom opet zavijori američki Stars and stripes, to ne znači i da će se tamo ubrzo otvoriti i McDonald's. Za punu normalizaciju odnosa Kuba od Washingtona uporno traži potpuno i formalno ukidanje sankcija, a tu je i problem baze u Guantanamu. Jest da je ta baza rezultat rata iz doba dok je Kuba još bila kolonija Španjolske i koji je zapravo doveo do neovisnosti Kube, ali "dogovor" o bazi je postignut već s vladom u Havani 1903. godine .

Sad ona želi i taj posljednji zaljev svog otoka koji je pod tuđom vlasti. Naravno, bez tamošnjih vojnika - i zatvorenika.