Dubrovnik i Trebinje: suradnja na čekanju

Od posljednjega rata pa naovamo ovo je godina najintenzivnijesuradnje između građana Trebinja i Dubrovnika, dva još uvijek politički zaraćena grada. Dok u Dubrovniku čekaju službenu ispriku Trebinja zbog ratnih događanja, s druge strane granice o tome ne razmišljaju.

U međuvremenu su građani našli zajednički interes. Trebinjci u Dubrovniku rade za bolje plaće, Dubrovčani u Trebinju kupuju po povoljnijim cijenama. Sugovornici DW-a smatraju da bi službeno pomirenje dva grada donijelo blagodati za obje strane. No, pitanje je hoće li i kada do njega doći.

Isprika prije svega

Jedini je uvjet za suradnju: isprika, kaže za DW dubrovački gradonačelnik Mato Franković. "Ispričati se i položiti vijence žrtvama agresije je minimalni demokratski uzus koji bi agresor trebao pokazati prema žrtvi. Moram napomenuti kako posljednje dvije godine veleposlanik Crne Gore u Hrvatskoj, na dan najjačih napada na Dubrovnik, dolazi u Dubrovnik i u čast žrtvama polaže vijenac i pali svijeću”, kazao je Franković.

Iz službe za odnose s javnošću gradonačelnika Trebinja Mirka Ćurića kratko su nam poručili da se gradonačelnik neće oglašavati po pitanju odnosa dva grada.

Ćuk: Bili smo se pomirili

Bivši gradonačelnik Trebinja i ratni direktor bolnice u ovom gradu Dobroslav Ćuk 2012. Godine je napravio iskorak u suradnji dva grada. U Dubrovniku se rukovao s tadašnjim gradonačelnikom Androm Vlahušićem i tada su zajednički požalili zbog svega što se događalo u ratu. Veliku zaslugu za taj korak Ćuk pripisuje i tadašnjem vladiki Grigoriju.

„Međutim, to nije značilo ispriku. Mi ne prihvaćamo titulu agresora i ne trebamo se ispričavati zbog nečega što je netko tada radio. Poanta je da su ljudi poput mene i Vlahušića bili spremni reći da je strašno to što se dogodilo, da zažale za svim žrtvama, s jedne i s druge strane, i da požele da se to više nikad ne dogodi. To nema veze s trebinjskim narodom, kao što nema veze ni s dubrovačkim gosparima", smatra Ćuk.

No, od tada pa do danas, misli on, nije se odmaklo mnogo iako je planova za suradnju bilo. Da bi dva grada surađivala u punoj mjeri potrebno je najprije izgladiti političke odnose, smatra, no ne vjeruje da će do toga skoro doći.

„Nakon sastanka u Dubrovniku trebali smo se sastati u Trebinju, međutim ja sam izgubio na izborima, a i Vlahušić je izgubio i tu se stalo u tim službenim odnosima. Otopljavanje političkih odnosa ovisi od službenih politika. HDZ-u sad odgovara ovakvo stanje, jer to koristi u svoje politikantske svrhe. Suština je da Dubrovčani i Trebinjci nisu neprijateljski raspoloženi", zaključuje Ćuk.

Gospodarstvo može, politika ne može

Gospodarski stručnjak Ivan Jelčić iz Dubrovnika pojašnjava da trenutna situacija znači značajan priliv novca na područje Trebinja i očekuje da će se ovakav trend suradnje zadržati još neko vrijeme. No, ni on nije optimist da bi dva grada dobre odnose mogla prenijeti na politički teren.

"Potpuno je prirodno da pojedinci koriste prilike koje im se pružaju zbog geografske bliskosti. Dubrovnik je jedan od najrazvijenijih gradova u Hrvatskoj s konstantnim rastom turizma. Taj rast je, uz razmjerno veće porezno opterećenje, Dubrovčanima donio i relativno više cijene namirnica u usporedbi i s ostatkom Hrvatske. Lošija ekonomska situacija u Trebinju rezultira i nižim cijenama i čini povoljnu priliku za nabavku jeftinijih proizvoda i usluga, dok je dubrovačka potreba za radnom snagom povećala plaće i pružila priliku mnogim Trebinjcima za pristojnu zaradu”, pojašnjava Jelčić.

I za njega je isprika vrlo važan korak u daljoj suradnji, no ne nada se da će se ona ikada dogoditi. "Ako i uslijedi to neće biti ništa više od formalnosti”, smatra on. Ako bi do toga kojim slučajem došlo, korist bi bila obostrana.

"Bolja suradnja sigurno bi doprinijela i povećanim dubrovačkim investicijama na trebinjskom području, kroz kupovinu nekretnina ili ulaganja u turističku, uslužnu i proizvodnu industriju, te jednostavnijim privrednim razmjenama. No, kako je izgledno da BiH u sljedećih deset godina neće postati članica EU-a, gospodarske razmjene će i dalje biti otežane”, navodi Jelčić.

Vrijeme je da priznamo: potrebni smo jedni drugima

Dubrovačka novinarka Ivona Butjer za DW kaže da je vrijeme da priznamo - potrebni smo jedni drugima. Vjeruje da će vremenom popustiti i politička napetost između dva grada.

„Imala sam priliku upoznati nekolicinu Trebinjaca koji rade u Dubrovniku i rekli su mi kako nemaju nikakvih problema, kako su dobro prihvaćeni, a od ljudi koji me okružuju nisam čula niti jedan negativan komentar na tu temu. Naravno, postoji dio građana Dubrovnika koji ne gledaju blagonaklono na zapošljavanja radnika iz Trebinja i koji se kunu kako nikada neće prijeći granicu, mada to mnogi od njih rade, ali neće javno kazati, no oni su u manjini”, navodi Butijer za DW.

Smatra da će prije "mali ljudi”, građani, pomiriti političare, nego li će oni narušiti odnose građana.