Dubrovnik 2 „potapa“ RiTE Gacko?

Urgencija za urgencijom izlazile su 2017. godine iz Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine kako bi se mirnim putem riješio zahtjev Hrvatske elektroprivrede (HEP), koja na osnovi prijeratnih ulaganja u Rudnik i termoelektranu (RiTE) Gacko, traži naknadu od 100 milijuna eura. Tadašnji Saziv vijeća ministara formirao je komisiju za rješavanje spora u kojem su bili predstavnici RiTE Gacko, Pravobranilaštva BiH i nadležnog ministarstva u Republici Srpskoj. Ali je na tome ostalo.

Rodoljubi bez znanja

„Mi smo pregovarali, Hrvati su tražili svoje, ali ne možeš ti da pričaš s tim ljudima (predstavnici termoelektrane i entitetskih vlasti, op.a.) jer nemaju pojma. Oni su bili tamo rodoljubi koji su se busali u prsa. Oni su to upropastili. I vidjeli ljudi (HEP, op.a.) da nemaju s kim pregovarati i poslali tužbu“, kaže za DW Mlađen Mandić, koji je u trenutku podnošenja zahtjeva HEP-a, ali i ostalih tužbi, bio na čelu Pravobranilaštva BiH. S obzirom na sve viđeno kaže da nije pitanje hoće li tužba biti izgubljena ili dobivena, već koliko će se morati platiti Hrvatima.

„To se moglo riješiti za deseti dio iznosa koji ćemo morati platiti. A ako još tome dodamo dva milijuna eura koje trebaju Bosni i Hercegovini odnosno Republici Srpskoj za sudjelovanje u arbitraži, ne treba dalje ništa da vam pričam“, kaže Mandić.

Hrvatska potražuje stotinu milijuna eura plus kamate na osnovi ulaganja u RiTE Gacko tijekom osamdesetih godina. Sve republike tadašnje Jugoslavije ulagale su u one manje razvijene, a BiH je bila na samom vrhu. Hrvati su kao i Slovenci ulagali u energetiku, a gacki gigant bio je jedan od subjekata čiju su izgradnju sufinancirali, uz uvjet isporuke jedne trećine električne energije.

Sve je funkcioniralo do početka rata 1992. godine, a Hrvatska sada traži svoje. Prvo su 2017. pokušali kroz mirno rješavanje sporova, ali s obzirom na to da nije bilo sluha kod vlasti u RS-u u BiH, proces arbitraže je sve izvjesniji.

„Na osnovi ulaganja u TE Gacko u vrijeme SFRJ, HEP smatra da ima određena prava, uključujući potraživanja na ime obeštećenja. Električnu energiju iz te elektrane HEP je preuzimao u razdoblju od 1984. do 1992. godine, kada je BiH, odnosno Republika Srpska, nacionalizirala ulaganje HEP-a", rekli su za DW iz hrvatske kompanije, podsjećajući da su 2017. godine Vijeću ministara BiH uputili zahtjev za mirnim rješavanjem spora.

Ucjenom protiv arbitraže

„Pravobranilaštvo BiH je tri puta od HEP-a tražilo produžavanje roka za izjašnjavanje, te HEP do danas nije dobio konkretan odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora, odnosno konkretan prijedlog eventualne nagodbe“, rekli su u HEP-u, navodeći da više informacija ne mogu davati zbog postupka koji je u tijeku.

Direktor RiTE Gacko Maksim Skoko kaže da je cijeli slučaj prebačen na Bosnu i Hercegovinu i da nema više informacija o tome. „To sve ide na BiH, mi nismo u toku što se događa, jer se o tome obavještava BiH, ne mi kao privredni subjekt. Ja vam zaista nisam sugovornik za ta pitanja", rekao je Skoko.

Pravobranilaštvo BiH je potvrdilo da je obaviješteno o namjeri Hrvatske da ide u arbitražu, a vlast Republike Srpske ići će na ucjenu ako HEP ostane pri arbitraži.

„Ako Hrvatska ne želi dogovor, onda će dobiti tužbu za hidroelektranu „Dubrovnik", koja je znatno veća od njihove za „Gacko", rekao je premijer RS-a Radovan Višković i pozvao Hrvatsku da se postigne dogovor bez tužbenih zahtjeva.

A hidroelektrana „Dubrovnik" je građena kao dio sustava tri hidroelektrane - Trebinje 1, Trebinje i Trebišnjica. Akumulacijski potencijal je Bilećko jezero i dio infrastrukture nalazi se na teritoriju Republike Srpske. Prije nekoliko godina isto pitanje reciprociteta potegao je i ministar industrije energetike i rudarstva Petar Đokić, rekavši da se i u tom pravcu može ići ako ne dođe do mirnog rješenja spora.

Vrzino hidro-kolo

Ipak, problem je malo dublje prirode ako se vratimo malo više od desetljeća unazad. Tadašnji potpredsjednik hrvatske Vlade Radimir Čačić i premijer RS-a Aleksandar Džombić dogovorili su 2012. na sastanku u Banjaluci formiranje zajedničke kompanije za izgradnju hidroelektrane Dubrovnik 2, vrijednosti 170 milijuna eura. Bilo je predviđeno da hidroelektrana kapaciteta 300 megavata bude izgrađena kod Dubrovnika, a da se opskrbljuje vodom iz Hidroelektrane Trebišnjica.

Iako su obojica najavili završetak radova tri godine kasnije, projekt nikad nije realiziran. Republika Srpska je hrvatskoj strani poslala i ponudu za gradnju hidroelektrane Dubrovnik 2, ali bez odgovora, što je na kraju dovelo do aktiviranja projekta „Gornji horizonti", starog više od pet desetljeća.

Radi se o megaprojektu velikog zahvata u slivu rijeke Trebišnjice, koji se sastoji iz sedam hidroelektrana i šest akumulacijskih bazena. Realizacija je počela u bivšoj Jugoslaviji sredinom prošlog stoljeća, a vlada Republike Srpske uložila je do sada oko 150 milijuna maraka u dio sustava „Gornji horizonti" Dabar, Nevesinje i Bileća. Postojeća Hidroelektrana Dubrovnik dio je projekta „Donji horizonti" iz istog razdoblja i čine ga još hidroelektrane Trebinje 1, Trebinje 2, Čapljina i Plat, koje su u sastavu Elektroprivrede Republike Srpske (Trebinje 1,2), Elektroprivrede HZ Herceg Bosne (Čapljina) i Hrvatske Elektroprivrede (Plat).

A ako do arbitraže dođe u slučaju RiTE Gacko, malo je vjerojatno da će se primjenjivati reciprocitet, smatraju stručnjaci, iako bi sve ovo moglo biti razlog spora. Taj spor će, kaže Mandić, sigurno pripasti Hrvatima, zbog identičnog slučaja koji su Slovenci vodili protiv BiH, potražujući naknadu za ulaganje u Rudnik i Termoelektrane Ugljevik.

Slovenija je tužila i dobila Republiku Srpsku koja mora isplatiti Slovencima 67 milijuna eura i osigurati isporuku trećine električne energije dok god je termoelektrana u funkciji. Đokić poručuje da je povoljno okončan spor za Republiku Srpsku, jer da je zahtjev prihvaćen u cijelosti, koji je uz kamatu iznosio preko milijardu eura, to bi već bio problem.

„To bi istog momenta zatvorilo RiTE Ugljevik i ona bi morala otići u stečaj. To bi bio kraj života za Ugljevik", rekao je Đokić.

Klečanje svima

Prognoze, međutim, nisu dobre u slučaju Gacka jer su Hrvati čekali upravo nedavnu odluku arbitražnog suda u slučaju Ugljevika na koju se mogu pozvati. Ekonomistica Svetlana Cenić kaže da ne treba biti previše pametan da se vidi na koju kartu Hrvati igraju.

„Pitanje je samo tko će još tu biti „dobar“ i tko je tu u talu“ , kaže Cenić, ne isključujući mogućost da je sve dogovoreno.

„Vrlo je čudno, jer ovakva pitanja ako se odmah ne dogovore ili je apsolutni idiotizam, glupost i neznanje ili su loše namjere. Treće nema. Tko je lud da pušta da izgubi i da mora jednu trećinu struje davati, a postoji sukcesija. Pa ulagala je Bosna i Hercegovina u hrvatsko primorje pa što je dobila? Odakle dobiva Dubrovnik vodu? I ništa", kaže Cenić, ističući da u slučaju gubitka svih ovih sporova, „struje za izvoz kojom se toliko hvalimo", neće biti.

„Naš pozdrav će uskoro biti - klekneš i tko god prođe, od privrede do diplomacije i svih ostalih, obavi prođi", slikovito objašnjava Cenić stanje u koje je aktualna vlast dovela građane u svim segmentima društva.

Spor od stotinu milijuna vodili video linkom

Republika Srpska izgubila je i 90 milijuna maraka u arbitražnom sporu zbog jednostranog raskida ugovora o koncesiji za izgradnju hidrocentrala na Vrbasu. Ugovor vrijedan 165 milijuna eura je raskinut jednostrano 2015. godine, 11 godina od potpisivanja. Slovenski „Vijadukt" je pokrenuo zahtjev za arbitražu protiv BiH, kao jedinoj mogućoj strani u postupku.

„Ja sam vodio i dobio dvije arbitraže. Republika Srpska me isključila iz hidroelektrana Vrbas i izgubili su. Umjesto milijun sada trebaju platiti sto milijuna. Ne možeš objasniti ljudima koji ne znaju ništa, a oni smatraju da je korisno za RS da oni ističu svoj patriotizam. To nema veze s pravom, pobogu, kaže bivši pravobranilac Mandić, ističući da je nevjerojatno kakvi se propusti prave.

„Pa ne treba vam ništa drugo nego podatak da su u sporu s hidroelektranom Vrbas održali neku konferenciju preko video linka. Zamisli, suđenje koje košta sto milijuna održali preko video linka kao da je Zadruga“, kaže Mandić, koji još jednom upozorava da će, ako bude potvrđena arbitraža HEP-a, BiH sigurno izgubiti.

„Žao mi je, ali izgubit ćemo sigurno. To je bila jedna država, ne znam kako su podveli to uopće pod međunarodni spor jer je ulaganje bilo u jednu državu. Ali to ovi naši ne mogu shvatiti“, zaključuje Mandić, sa žaljenjem konstatirajući da će lažni patriotizam koji proizlazi iz neznanja pojedinaca, platiti Republika Srpska i građani.