Drugotravanjska srpska šala

Sjeća li se netko posljednjih parlamentarnih izbora u Srbiji? Ne rezultata – oni nisu bili iznenađenje – već načina njihovog raspisivanja?

Hajde da se prisjetimo kako Aca kuha žabu.

Listopada 2015. Aleksandar Vučić je rekao da je odlučio ne ići na nove izbore. U prosincu iste godine kaže da ih ne bi trebalo biti. Početkom siječnja 2016., Vučić objavljuje svim Srbima da bi volio izbjeći ih. Mislim, izbore, ne Srbe. A 17. Siječnja slavodobitno kaže – idemo na izbore! Ali ne i kada. To će ljudi saznati tek 44 dana kasnije. Time je dramaturški držana tenzija, ali je bitno skraćena predizborna kampanja. Dok se drugi snađu – najjači pobijedi.

Vučićeva strast skupljanja političkih titula

Potpuno ista slika sada, godinu dana kasnije. Aleksandar Vučić je travnja 2016. na parlamentarnim izborima stekao pravo na četverogodišnji premijerski mandat. Položio je i premijersku zakletvu. Ali su mu se približili predsjednički izbori. U svojoj kolekcionarskoj strasti, Vučić je odjednom shvatio da mu u zbirci nedostaje titula predsjednika države. „Kad mogu Vladimir, Tayyip i Milo, može i Aca", sine premijeru. Tako je opet počela igra „hoću kakim – neću kakim", koja se završila na isti način kao i 2016. Samo što je Aleksandar Vučić tada želio postati premijer, što je bio i do tada, a sada želi postati petogodišnji predsjednik umjesto predsjednika.

Nakon što je imobilizirao Tomislava Nikolića i opet skratio predizbornu kampanju, osiguravši glavnu ulogu u svim informativnim sapunicama javno-privatnog medijskog kompleksa, on će iz predizborne tuče vjerojatno izaći kao pobjednik. Ne zato što ostali nisu kvalitetni borci, već zato što je Vučić svojim permanentnim podizanjem temperature Srbije na razinu predizborne groznice biračko tijelo već više puta od 2012. skuhao kao žabu. Ljudi su ga unaprijed izabrali, a da to nisu ni znali.

Time bi premijerov osnovni predsjednički cilj bio ostvaren – ekstenzija političkog roka uporabe sve do 2022. Za neke građane to je prijetnja, a za druge razlog za još jedno spontano-organizirano slavlje u stilu „sretni smo što postojiš".

Na dan objelodanjivanja datuma izbora Aleksandar Vučić nije mogao pričekati protokolarni red, pa je sam objavio neslužbeni datum – drugi travnja. Za dlaku je izbjegao prvotravanjski dan koji bi više odgovarao njegovoj pomalo komičnoj sklonosti proizvođenju dramskih efekata i svađi sa sjenkama odsutnih neimenovanih protivnika.

Vučićeva osionost koja ga krasi od rane mladosti

Međutim, u datiranju drugog kruga izbora, koji je u svim mogućim svjetovima najstrašnija stvar koja bi se mogla dogoditi Aleksandru Vučiću, aktualni premijer i aktualni predsjednik u pokušaju pokazao je osionost koja ga je krasila od rane mladosti.

Ako ga Srbi ne izaberu apsolutnom većinom u prvom krugu, kako dolikuje, slijedi drugi krug kao kazna: birat će za Uskrs, planetarni kršćanski praznik. Netko tko tvrdi da je ponosan na svoju nacionalnu tradiciju, neko tko je proistekao iz radikalsko-serbstvujuščeg šinjela, prijeti svim kršćanima Srbije da će, ne budu li pametni, za Uskrs ići na biralište umjesto u crkvu.

Ne Isusov trijumf nad smrću, Već Acin izbor za predsjednika

Nisam primijetio da se najedio nijedan paroh, a kamoli patrijarh. A radi se o elementarnom nepoštovanju osjećanja vjernika. Acin izbor za predsjednika u drugom krugu, a ne Isusov trijumf nad smrću, mogli bi biti uskršnja vijest.

Dakle, i crkvenoj hijerarhiji ostaje samo da šutnjom blagoslovi prvi krug, da ne bi došlo do uplitanja Đavla u liku Saše Jankovića ili nekog drugog protivnika svijetle budućnosti koji bi, ako dobije dovoljno glasova, mogao oskrnaviti premijerovu plemenitu namjeru i izazove uskršnje izbore.

Zamišljam čovjeka koji ulazi na biračko mjesto i kaže: „Hristos vaskrse". A komisija mu korski odgovori: „Vaistinu vaskrse!"

Ipak, volio bih da se neki ozbiljan pravoslavni teolog pozabavi pitanjem čija duša će zbog toga na roštilj.