Drastičan pad broja novorođenčadi u Njemačkoj

Još 2021. je u prosjeku, majka u Njemačkoj imala 1,58 djece, ali prema posljednjim statistikama Instituta za ekonomsko istraživanje (ifo) je to sad još samo 1,35. Isto tako je vidljivo da je u pokrajinama na istoku Njemačke (bivši DDR) natalitet još manji nego na zapadu Njemačke.

Prema njemačkom uredu za statistiku, u ovoj zemlji je ove godine do konca srpnja rođeno oko 392 tisuće beba – na gotovo 83,5 milijuna stanovnika. To je 3% manje nego u istom razdoblju prošle godine, što znači da se nastavio trend koji je počeo 2022.

Što je osobito zanimljivo jest kako se činilo da se u Njemačkoj stanje popravlja: 2013. je bilo 682 tisuće beba, 2015. već 737 tisuća, a 2016. je to već bilo negdje oko 800 tisuća. Još 2021. je bilo 795.500 parova roditelja koji su trčali po pelene za bebu, ali onda se trend opet okrenuo. Dok je u tim „plodnim" danima bilo još preko 9 beba na 1.000 stanovnika, sad su to još samo 8,2 – čak i manje nego što je bilo prije deset, petnaest godina.

Nije velika mudrost kako to ima već kratkoročno goleme posljedice: svaka deveta kolijevka je ostala prazna i zapravo nepotrebna, tako će biti i u dječjim vrtićima i u školama. Još veće posljedice će biti dugoročno: tko će raditi u tvrtkama i tko će plaćati mirovinsko osiguranje.

Nema beba kad ima straha za budućnost

Ifo institut osobito ukazuje na jedan detalj: u saveznim pokrajinama na području nekadašnje Istočne Njemačke je natalitet još značajnije opao nego na zapadu: ukupno, broj novorođenčadi je pao za oko 13%, ali na istoku je to 17,5%. Gola statistika tu ne može ponuditi objašnjenje, ali to odgovara notornoj činjenici da osobito mlade žene s istoka odlaze na zapad jer tamo imaju bolje izglede i za karijeru i za život – a žena u plodnom dobu ionako u Njemačkoj ima sve manje.

„Pitanje o djeci koje se očituje u natalitetu se drastično promijenilo u posljednje tri godine“, kaže nam Joachim Ragnitz iz podružnice ifo-a u Dresdenu. „Očito je to najprije bila pandemija korone, onda izbijanje rata u Ukrajini, a onda i manji prihodi obitelji, su mnoge mlade parove natjerali da odgode svoju želju da imaju djecu.“ Naravno da je odluka o djeci privatna stvar i da ekonomisti mogu samo pretpostavljati razloge. Ali isto tako je i kod tog pitanja važan i odnos troška i koristi: po njihovim procjenama, za obitelj jedno dijete znači trošak od oko 180 tisuća eura. Zato je stvar politike da „ili poveća korist ili smanji trošak“ za mališane.

Kako potaknuti veći natalitet?

U Njemačkoj se već desetljećima lome koplja, što je pravi put kako bi obitelji imale više djece. Treba li više institucija za skrb o mališanima, više propisa kojima će obiteljima biti lakše ostvariti svoju karijeru i uz mališane, ili se sve svodi na veći dječji doplatak? Bilo kako bilo, već sad postoje procjene državnih tijela po kojima njemačke porezne platiše ta politika potpore obitelji godišnje košta gotovo 200 milijardi eura.

U Ekonomskom institutu ističu i kako je problem odnosa čitavog društva prema djeci i mališanima: „Danas imate hotele koji se čak i reklamiraju kako su samo za odrasle. Tu je sadržana i predodžba o djeci koja samo smetaju“, kaže nam naš sugovornik iz Instituta.

Što se uopće može učiniti da bi se obitelji navelo da imaju više djece? Joachim Ragnitz misli kako se tu treba promijeniti čitav način razmišljanja u društvu, a onda je tu i politika koja se treba sjetiti pravog odgovora. No bez obzira na sve – i čak da se već sutra nešto mudro odluči, već po prirodi stvari se tu ništa neće promijeniti preko noći: „Sve to može imati neku ulogu samo na duži rok, ništa kratkoročno. Bez obzira kojim se putem krenulo, promjene će se dogoditi tek veoma, veoma polagano.“