Države nemaju prijatelje, samo interese
Zločesti Amerikanci bi njemačkoj javnosti konačno trebali reći što to NSA radi: špijunira li masovno NIjemce i kako - to je prije otprilike godinu dana bio zahtjev u okviru javne debate o tajnim službama u Njemačkoj. Nijemci bi radije trebali počistiti ispred vlastitog praga, kazao je u Berlinu tadašnji glavni savjetnik za internet u uredu Hillary Clinton Alec Ross. BND se u principu ne razlikuje od NSA-a, jedino raspolaže s manje novca, kazao je on. On dobro poznaje uobičajenu praksu, proučio je. U njemačkim medijima Rossovim izjavama nije pridavana velika pozornost. Nekako se to tada nije dobro uklapalo u cijelu priču.
Tajna služba je tajna služba - pa i BND
No, sada je ova tema ponovno aktualna. Njemačka javnost je u međuvremenu naučila da je BND itekako aktivan igrač u velikoj igri tajnih službi u kojoj ne postoji dobro i zlo, već samo interesi. Špijuniranje među prijateljima, to nikako ne ide? Kancelarka Merkel je izjavivši to htjela preuzeti glavnu riječ u ovoj raspravi.
Ali prijateljski sporazum između SAD-a i Njemačke ne postoji. Amerikanci Nijemcima čak ne dozvoljavaju da privire u takozvani "Five
Eyes" (savez u suradnji tajnih službi pet zemalja engleskog govornog područja - SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo, Australija, Kanada i Novi Zeland, op. red.). U dosta stvari Amerikanci skeptično gledaju na Europu i s razlogom su radoznali: kako će se razvijati spašavanje Grčke? Kako kriza u Ukrajini? Što Europljani misle o TTIP-u? A ako je onda još riječ o velikim poslovima za poduzeća, tek onda špijunaža više ne poznaje granice.
Zajedničkih interesa, međutim, ima kada je u pitanju borba protiv terorizma. Tu je vladin glasnogovornik Steffen Seibert izgovorio jednu zanimljivu rečenicu koja se baš puno ne spominje u javnosti. Kazao je kako u borbi protiv terorizma nema boljeg partnera od SAD-a. To je zvučalo poput isprike, ali je bilo barem iskreno. Dodao je da se o ostalim stvarima ne može javno izjašnjavati zbog tajnosti.
Thomas de Maizière kao žrtveni jarac
Time ostaje zjapiti jedna velika siva zona. Nejasno je prije svega ima li kancelarski ured detaljnih saznanja o tome što BND u stvari sve radi, i obrnuto. No, kancelarski ured mora se fokusirati na glavnu stvar - a to je suradnja sa SAD-om. Bez toga - već i samo financijski gledano - ne ide.
Sve to se nekome može sviđati ili ne. To je bio i ostao prljavi posao, jer tajne službe nisu dječji vrtić. Ali sada tražiti žrtvenog jarca, kako što se to čini s njemačkim ministrom unutarnjih poslova Thomasom de Maizièreom, baš ne pomaže. Svijet time neće postati jednostavniji. Time bi samo uklonjen jedan potencijalni nasljednik Angele Merkel bio, na zadovoljstvo njegove konkurentice Ursule von der Leyen, aktualne ministrice obrane. I na radost oporbe koja bi time mogla zabilježiti jedan uspjeh u parlamentarnom Odboru za istraživanje afere oko NSA-a. Ali to bi bio samo jedan unutarnjopolitički uspjeh. Stvarni sukob bi se trebao odvijati između Berlina i Washingtona. Ali na tom polju od prošlogodišnjeg "cyber-dijaloga" vlada šutnja.