Dosta je bilo korupcije!

„Kamo s njim?“, dere se jedan demonstrant ispred vladine palače u Tegucigalpi. Odgovor koji stiže iz okupljene mase je jednoznačan: „Neka ide što brže, neka se gubi!“

Svaki petak u glavnom gradu srednjoameričke države Hondurasa odigravaju se iste scene. Tisuće ljutitih građana marširaju ulicama i zahtijevaju ostavku predsjednika Juana Orlanda Hernándeza.

Demonstranti bi htjeli da državni poglavar doživi istu sudbinu kao i njegov kolega iz susjedne Gvatemale. Nakon istrage Međunarodne komisije za borbu protiv nekažnjavanja (CICIG), Otto Pérez Molina je 3. rujna ove godine morao podnijeti ostavku zbog sumnji da je korumpiran.

Demokratski ispit zrelosti

Masovni prosvjedi u Gvatemali i Hondurasu, protestni marševi oporbe u Venezueli, štrajk učitelja u Meksiku, pobuna seljaka u Kolumbiji, razočarani studenti u Čileu, bijes Brazilaca na predsjednicu Dilmu Rousseff. Čini se kao da cijela Latinska Amerika želi p(r)otjerati vlade svojih zemalja s dužnosti. Potkopavaju li korupcija i kriminal mlade latinsko-američke demokracije?

Veleposlanik Gvatemale u SAD-u, Julio Ligorria Carballido, pribojava se upravo toga. „Korupcija je veliko zlo Latinske Amerike, ona uništava zemlje iznutra", napisao je on nedavno u španjolskom listu El Pais. Mito je države pretvorilo u ranjive organizme koji su nesposobni ispuniti temeljne zadaće zajednice, smatra Carballido.

Statistike potvrđuju te probleme. Između 1990. i 2015. u šest zemalja Latinske Amerike protiv ukupno 15 državnih poglavara je podignuta optužnica zbog korupcije. U zatvoru su završila samo četiri bivša predsjednika Rafael Ángel Calderón (1990. - 1994.) i Miguel Ángel Rodriguez (1998. - 2002.) iz Kostarike, Arnoldo Alemán (1997. - 2002.) iz Nikaragve i Alfonso Portillo (2000. - 2004.) iz Gvatemale. Bivši predsjednik El Salvadora, Francisco Flores (1999. - 2004.), trenutno se nalazi u kućnom pritvoru.

„U Latinskoj Americi raste broj građana koji kažu: dosta je toga“, objašnjava Sabine Kurtenbach iz Giga-instituta u Hamburgu. No, masovni prosvjedi protiv korupcije nisu jamac za to da će se nešto doista promijeniti.

Moćni državni odvjetnici

Kurtenbach napominje da je ostavka bivšeg državnog poglavara Gvatemale bila moguća samo zato što je uspješnu istragu CICIG-a podržao i pomogao vrh Državnog odvjetništva u toj zemlji. „Tu spremnost ne vidim u slučaju Hondurasa“, dodaje Kurtenbach.

Stručnjakinja za područje Latinske Amerike Reggie Thompson iz teksaškog think-tanka Stratfor naglašava da je kod borbe protiv korupcije pravna ekspertiza važnija od protestnih pokreta. „Protesti protiv korupcije u Hondurasu ne predstavljaju opasnost za vladu, zato što nema pravne istrage protivi predsjednika“, kaže Thompson.

A upravo je to razlog zbog kojeg građani Hondurasa izlaze na ulice. Sudeći po medijskim izvještajima, državni predsjednik Hernández već je priznao da je predizbornu kampanju 2013. sufinancirao ilegalno pribavljenim novcem iz socijalnog osiguranja svoje zemlje. Svejedno još nema kaznene prijave zbog zloporabe javnih sredstava.

Mladi napuštaju svoje zemlje

I u Hondurasu i u Meksiku zato sve više ljudi zahtijeva utemeljenje neovisnog istražnog povjerenstva za borbu protiv nekažnjavanja po uzoru na Gvatemalu. Bez eksterne pravne pomoći istrage neće uroditi plodom, a osim toga domaće istražitelje često dovode u životnu opasnost, tvrdi se.

Bivši meksički šef diplomacije Jorge Castañeda u dnevnom listu El Pais zahtijeva od SAD-a da umjesto politike borbe protiv droga počnu provoditi antikorupcijsku kampanju. „Ako bi SAD ubuduće financijski podržao utemeljenje komisije za borbu protiv nekažnjavanja, bio bi to pravi napredak za ovu regiju“, piše Castañeda.

Sabine Kurtenbach iz Giga-instituta smatra da bi više odgovornosti trebao preuzeti vodeći politički sloj u Srednjoj Americi. Broj mladih emigranata iz zemalja poput Gvatemale, Hondurasa i El Salvadora je ekstremno visok, kaže ona: „Odlaze svi koji žele nešto promijeniti.“ „Sve dok elite ne shvate da to dugoročno ne može funkcionirati, ništa se neće promijeniti.“