Šou Donalda i Bibija

Politika je uvijek pomalo i show-business. Stoga i ne čudi da novi američki predsjednik Donald Trump i izraelski premijer Benjamin Netanjahu jedan drugog javno obasipaju pohvalama.

Poruka bi trebala glasiti: gledajte, ovdje su dva državnika koji se dobro razumiju i koji bi zajednički mogli nešto i pokrenuti. Dva državnika koji će nakon dugih i mučnih godina sukoba između Trumpovog prethodnika Obame i Netanjahua napokon okrenuti novu stranicu u američko-izraelskim odnosima. I koji će svladati sve prepreke u svezi s Iranom i njegovim nuklearnim planom, pobijediti islamski terorizam i Bliskom istoku donijeti dugo očekivani mir.

Očajnička potraga za pozitivnim naslovima

Obojici političara bi u ovom trenutku dobro došao pokoji pozitivni medijski odjek. Trumpu pogotovo. Jer problema u Bijeloj kući ima napretek: savjetnik za sigurnost otpušten nakon 24 dana službe; mediji i parlament ne daju mira pitanjima o povezanosti Trumpove momčadi s Rusima; problemi s dekretom o zabrani ulaska u zemlju, ministar rada koji daje ostavku i prije nego što će stupiti na dužnost. Bijela kuća je u kriznom modusu, mada to sam Trump nikada ne bi priznao. 

I Netanjahu ima problema ali malo drugačije prirode. Radikalne snage unutar njegove, kronično nestabilne vladajuće koalicije, uporno traže aneksiju Zapadne obale, a pobornici izgradnje židovskih naselja na palestinskim područjima rade pritisak i razočarani su time što SAD napokon ne daje zeleno svjetlo za neometanu gradnju naselja. Demonstrativno jedinstvo između Trumpa i Netanjahua, koji se privatno znaju još od osamdesetih i čije obitelji su povezane prijateljskim vezama, bi izraelskom premijeru donijelo i kod kuće pozitivne bodove. On se sada ponovno može predstavljati kao prijatelj najvažnijeg saveznika i jamstvo za sigurnost Izraela.

Mirovna inicijativa kao sredstvo za odvraćanje pozornosti

Obojici državnika su potrebni uspjesi ili barem pozitivne slike, a po mogućnosti i pokoja dobro zvučeća vizija za budućnost Bliskog istoka. U te potonje vizije pripada i inicijativa da se u pregovore oko budućnosti izraelsko-palestinskih odnosa ne uključe samo ove dvije strane plus SAD, nego i susjedne arapske zemlje poput Jordana i Egipta.

Netanjahu je ove susjede nazvao „novim arapskim partnerima" ukazujući istodobno i na to da je vodstvima ovih, ali i ostalih arapskih zemalja, poput Saudijske Arabije, prijetnja od strane islamskog ekstremizma, trenutno veća briga nego politika Izraela u okupiranim područjima.

Jedna ili dvije države?

Jedini problem: sva ta razmišljanja pripadaju u kategoriju „račun bez krčmara". Jer široka arapska javnost nikada neće prihvatiti „regionalna rješenja" koja idu na štetu Palestinaca. Čak i autoritativni arapski režimi moraju voditi računa o raspoloženju svoje javnosti.

Slično vrijedi i za drugu ideju koja se pojavila tijekom konferencije za tisak nakon susreta Trump-Netanjahu. Rješenje za izraelsko-palestinski sukob ne mora pod svaku cijenu biti uspostavljanje dviju država. Sada u obzir dolazi i jedna država. „Meni odgovara i jedno i drugo toliko dugo dok se Izraelci i Palestinci oko toga slože", rekao je Trump.

„Ultimativni deal"

No kako bi u stvarnosti trebao izgledati taj „ultimativni deal" kako ga je nazvao Trump? Zajednička država između rijeke Jordana i Sredozemnog mora? U tom slučaju bi Izrael dugoročno ili kratkoročno izgubio svoj židovski identitet. Povratak na stanje iz 1967. s Obalom Gaze kao dijelom Egipta i područjem Zapadne obale Jordana kao dijelom kraljevine Jordana? Ili bi se sve trebalo svesti na palestinsku samoupravu bez statusa države?

Sve to nije pretjerano realistično. Istina glasi: ni "The Donald” niti Benjamin "Bibi” Netanjahu nemaju neku realističnu viziju koja bi dovela do mirovnog plana za Bliski istok. No to zapravo i nije bio ni cilj susreta u Washingtonu. Najvažnije je da su fotografije uspjele i da show ide dalje.